Месец: фебруар 2013.

Posleponoćni mir – Miro Beribaka

Posleponoćni mir . Noć je donijela mir! Tek povremeno začujem bat bojažljivih koraka mojih misli, dok tumaraju kroz prošlost tražeći spas, nadu da će svanuti, tražeći iskru, kojom će planuti… ugarak! . I …, dok moje boli i moja snaga borbu vode, prsa u prsa, borbu do krvi, ravnodušnost me plavi, ostajem po strani i … Настави са читањем “Posleponoćni mir – Miro Beribaka”

Posleponoćni mir

.

Noć je donijela mir!

Tek povremeno začujem

bat bojažljivih koraka

mojih misli,

dok tumaraju kroz prošlost

tražeći spas,

nadu da će svanuti,

tražeći iskru,

kojom će planuti…

ugarak!

.

I …, dok moje boli

i moja snaga borbu vode,

prsa u prsa, borbu do krvi,

ravnodušnost me plavi,

ostajem po strani

i nije me briga

koje će nadjačati,

hoće li svanuti ili ne,

hoće li jutro zajutriti

ili pobjeći od mene,

negdje daleko

gdje pogled ne zalazi

i sakriti od mene

praskozorje nadno,

od mene koji se praskozorju,

niti nadam, nit’ ne nadam…!

.

I opet bat,

sve glasniji i glasniji…

To moji porazi

i davni osmjesi,

zajedno, ruku pod ruku,

vraćaju se iz niotkuda,

i govore,

-Odspavaj malo, jutro samo što nije-!

.

Miro Beribaka

CIKLUS – FEBRUAR 2013. 26 — Marina Adamović

u pustinji bih živela – naravno – bila bih oaza na Marsu bih živela – svakako – Egziperi bih bila u centru Zemlje bih živela – eruptivna – bila bila plamena nijansa živela bih svuda i uživala ali ja sam ovde i i i tako mrtva rođena zamišljam šta bi bilo da sam ideja ideje … Настави са читањем “CIKLUS – FEBRUAR 2013. 26 — Marina Adamović”

u pustinji bih živela
– naravno –
bila bih
oaza

na Marsu bih živela
– svakako –
Egziperi
bih bila

u centru Zemlje bih živela
– eruptivna –
bila bila
plamena nijansa

živela bih svuda
i uživala
ali
ja sam
ovde
i
i
i
tako mrtva rođena zamišljam šta bi bilo da sam ideja ideje o zrncu nade kosmosa –
astra bih bila
da !
poetska…

kamin(n)gs

JA NE POSTOJIM – Miladinovic Sandra

JA NE POSTOJIM Znam nestacu veceras dok treperim, sve radosti i tuge titraju u meni, i nocni sviraci sviraju do zore, umorni od pesme, a misli me more… Uvek kralj si bio olujnih svanuca, a, nisi znao sta je morska voda, ni ljubav kada ti ispuni sva pluca, zaboravljao si i ime svog broda… Pomahnitalo … Настави са читањем “JA NE POSTOJIM – Miladinovic Sandra”

CRVENO

JA NE POSTOJIM

Znam nestacu veceras dok treperim,
sve radosti i tuge titraju u meni,
i nocni sviraci sviraju do zore,
umorni od pesme, a misli me more…

Uvek kralj si bio olujnih svanuca,
a, nisi znao sta je morska voda,
ni ljubav kada ti ispuni sva pluca,
zaboravljao si i ime svog broda…

Pomahnitalo si skupljao bisere,
koje si kidao svuda gde god odes,
reci kitnjaste ko guste cipke,
mirisi bordela svuda gde god prodjes….

I dal’ je istina da zivot je varka,
ako ga ne zivis pricajuci s’nebom?!
Dal’ toliko boli, kao mene sada,
to, kako me majka odhranila hlebom?!

Dal’ lazi da krpim, oprastam i cutim,
mudro gledam, nemo, radi bitisanja,
kanem tiho kapi suza i zamutim,
reku koja tece bez mog postojanja!?

Znam nestacu veceras dok treperim,
kao plamen svece dok molitvu zborim,
kada dahom ugasim taj trenutak srece,
prestacu i dane zivota da brojim!

JER JA NE POSTOJIM!!!!

© Miladinovic Sandra

CIKLUS – FEBRUAR 2013. — Marina Adamović

24 zamišljam klatno sata tako duboko, tako slikovito da na kraju dana shvatim moj se život go-di-na-ma-po-nav-lja u ritmu mo-no-to-ni-je moje srce od-bro-ja-va iste događaje u označenim intervalima udari u gong i nastavlja po starom toliko starom da drvena kutija istim ritmom pucketa klatno sata zamišlja mene uvlači mi se u dah tamo-amo-ah-aj kroz staklo … Настави са читањем “CIKLUS – FEBRUAR 2013. — Marina Adamović”

24

zamišljam klatno sata
tako duboko, tako slikovito
da na kraju dana shvatim
moj se život go-di-na-ma-po-nav-lja

u
ritmu
mo-no-to-ni-je
moje srce od-bro-ja-va
iste događaje

u označenim intervalima udari u gong
i
nastavlja
po starom

toliko starom
da drvena kutija istim ritmom pucketa
klatno sata zamišlja
mene
uvlači mi se u
dah
tamo-amo-ah-aj

kroz staklo kutije razmenjujemo poglede
i mrzimo se
– uzajamno
vučem klatno zadnjom snagom
ono meni cima aorte

najednom  – tišina

mnogo mi je prijatnije
i nikad
po
gub
nije

kamin(n)gs

MOJA PESMA – Miladinovic Sandra

MOJA PESMA Sta ce tebi moja pesma, otkucaji srca moga, moje zebnje, moja ljubav, uplasices se od toga….?! Sta ce tebi magla jutra, kojom doci ces do mene, ta iskonska snaga duha, to ne lici bas na tebe…?! Sta ce tebi moje oci, sto iskrenost ne skrivaju, zavodjenje i ne uce, rodjenjem ga otkrivaju…?! Sta … Настави са читањем “MOJA PESMA – Miladinovic Sandra”

223914_3921050271982_1993145795_n

MOJA PESMA

Sta ce tebi moja pesma,
otkucaji srca moga,
moje zebnje, moja ljubav,
uplasices se od toga….?!

Sta ce tebi magla jutra,
kojom doci ces do mene,
ta iskonska snaga duha,
to ne lici bas na tebe…?!

Sta ce tebi moje oci,
sto iskrenost ne skrivaju,
zavodjenje i ne uce,
rodjenjem ga otkrivaju…?!

Sta ce tebi moje ruke,
sto vape za milovanjem,
bar proveri ti do sutra,
snagu duha mirovanjem…?!

Sta ce tebi moje kose,
da ih mrsis ko poznate,
dal’ u tebi casti ima,
pa dah nek ti i pozlate…?!

Nije teska moja pesma,
ni koraci moji sneni,
i te moje puste zelje,
vec putevi izgubljeni!!!

Grad gde ljubav ne putuje,
ne postoji, nit ce ikad,
ali, ljudi ne slusaju,
ko da zivot nije bitan!!!

Zato zelja ovog jutra,
vodi me gde srce hoce,
vetrovi se tu susrecu,
ritam pesme, rajsko voce!

© Miladinovic Sandra

Sjena sijeni-sijen

na podu sred kose crvene sjedi žene sijen sjeni sijen   sred sunca sred kose ko kruška bremenita sjedi žene sijen sjeni sijen   na podu besprostorno sred odsjaja sjedi žene sijen sjeni sijen   maglovito linije tijela rubi žene sijeni sjen rubi sijen   s vatrom niz kosu gori žene sijen, sijeni sijen   … Настави са читањем “Sjena sijeni-sijen”

na podu sred kose crvene

sjedi žene sijen

sjeni sijen

 

sred sunca sred kose

ko kruška bremenita

sjedi žene sijen

sjeni sijen

 

na podu besprostorno

sred odsjaja

sjedi žene sijen

sjeni sijen

 

maglovito linije tijela rubi

žene sijeni sjen

rubi sijen

 

s vatrom niz kosu

gori žene sijen, sijeni sijen

 

ko kruška bremenita

rađa žene sijen, sijeni sijen

 

zarubljena sjećanjem kao kišni dan

na podu sjedi žene sijen

sjena sijeni – sijen

 

ka kapi prolazi ka kapi sijen

sjena sijeni – sijen

prvom riječju obasjana

govori žene sijen

sjena sijeni-sijen

 

kao ‘dobro jutro’ sjena sijeni riječ

sred riječi sjedi sjena sijeni sijen

sjedi žene sijen, sjena sijeni-sijen

 

sred odsjaja sijen

sred sijeni riječ

Ograničeni beskraj

Klješta riječi fosilni izrazi okovi poezije postojeće granice   ne postoji ništa jer ne vidimo ništa ništa isto   samo psihogram fragmentarnog bića laž nasuprot istine nadzvjezdanog svoda   što ipak mora biti kvadratom trpeze o gladi sa zvijezdama mrvama hljeba sa čašom polupunom polupraznom na ivici sa desne strane ograničeni beskraj

Klješta riječi

fosilni izrazi

okovi poezije postojeće

granice

 

ne postoji ništa

jer ne vidimo ništa

ništa isto

 

samo psihogram

fragmentarnog bića

laž nasuprot istine

nadzvjezdanog svoda

 

što ipak mora biti

kvadratom trpeze o gladi

sa zvijezdama mrvama hljeba

sa čašom polupunom polupraznom

na ivici sa desne strane

ograničeni beskraj

Kome se čini da to jesam ja ….. Marina Adamović

ne nisam tužna, ni umorna, ni bedna nisam naga-tamna-jama ne! kome se čini da to jesam ja neka me razotkrije i videće šta? apsolutno n i š t a ne dam se ja izvrnuta sam i mrtva ali ipak jupka krompirova z l a t i c a kamin(n)gs

ne
nisam tužna, ni umorna, ni bedna
nisam
naga-tamna-jama
ne!
kome se čini da to jesam ja
neka me razotkrije
i videće
šta?
apsolutno
n
i
š
t
a
ne dam se ja
izvrnuta sam i mrtva
ali ipak
jupka
krompirova
z
l
a
t
i
c
a

kamin(n)gs

MILJENICA – Miladinović Sandra

MILJENICA Pitala je miljenica Sara svoju baku dal je bila mama! Pa, kako ne, odgovori baka, ko je onda tvojoj majci majka? A, kad si joj majka bako draga, zašto si nam daleko beztraga, nisi mlada i sede si kose, od kada se tako majke nose?! I ja sam ti srećo bila mlada, duge kose … Настави са читањем “MILJENICA – Miladinović Sandra”

SARA

MILJENICA

Pitala je miljenica Sara svoju baku
dal je bila mama!
Pa, kako ne, odgovori baka,
ko je onda tvojoj majci majka?
A, kad si joj majka bako draga,
zašto si nam daleko beztraga,
nisi mlada i sede si kose,
od kada se tako majke nose?!
I ja sam ti srećo bila mlada,
duge kose i vitkoga stasa,
gazela mi ravna bila nije,
al, kad starost stupi sve to skrije!
Zato živi svaki dan ko zvezda,
sijaj jako iz majčinog gnezda,
sokoli se, širi krila svoja,
o životu uči mila moja!!!
Jer jednom ćes i ti na put poći,
tvojoj majci zasuziće oči,
ali, tako znaj da biti mora,
uz tebe je uvek majka tvoja!
Gleda Sara i beše joj jasno,
ali, pomisli- nikada nije kasno!
Moja bako ja ću ti pomoći,
tvoje stare podmladiću oči,
naći ću lek preko sedam gora,
i nestaće svaka tvoja bora,
ići ćemo u šetnju do grada,
bićes mlada bako moja draga!
Igraćemo žmurke u šumarku,
pretvoriću tvoj život u bajku!
E, u bajci to jedino može,
hvala kćeri i tebi moj Bože!
U zagrljaj pade baki Sara,
a, od toga nema lepšeg dara!!!

© Miladinović Sandra