OČI BOGINJE – Miladinović Sandra

OČI BOGINJE Takve oči ima samo boginja, takvo telo puno strasti, glas što i sirene krasi… Dal’ postoji takvo biće što prisustvom opija!? Takve ruke samo su za bisere, a, dodiri fine niti zlata, kretnju kakvu ima samo labudica bela smela… Dal’ postoji takvo biće, što i nebo inspiriše! I kada bi htela, da li … Настави са читањем “OČI BOGINJE – Miladinović Sandra”

boginja

OČI BOGINJE

Takve oči ima samo boginja,
takvo telo puno strasti,
glas što i sirene krasi…
Dal’ postoji takvo biće
što prisustvom opija!?

Takve ruke samo su za bisere,
a, dodiri fine niti zlata,
kretnju kakvu ima samo
labudica bela smela…
Dal’ postoji takvo biće,
što i nebo inspiriše!

I kada bi htela, da li bi smela,
ta sto je lepša od sna?
I kada bi mogla, da li bi htela,
ta što zbori sa zvezdama?…
svoje lice da pokaže,
te divne oči što sve kažu,
slobodu nude i ljubav
vrelu poput vulkana,
Krije se….
To joj je “MANA”…
Daleko u sablasnoj pećini,
živi sama…
U mislima retkih sto veruju,
u neizmerne lepote požrtvovanja,
smiri se…a, i ona ljubav sanja…
Dokle!?

© Miladinović Sandra

Ja sam…. — Marina Adamović

ne mogu biti precizna ni u kom pogledu – eto – ne mogu ja sam ateista paganka …… možda nuspojava suvozemnog prostora ? ko bi to znao – ja? ne! to sam – što sam ako uopšte i je sam bitno je samo da ću postati (po sebi) najvažnija koštana srž zamku fosila poet skog … Настави са читањем “Ja sam…. — Marina Adamović”

ne mogu biti precizna
ni u kom pogledu – eto – ne mogu
ja sam ateista
paganka
…… možda
nuspojava suvozemnog prostora ?
ko bi to znao – ja? ne!
to sam – što sam
ako
uopšte
i je
sam
bitno je samo da ću postati
(po sebi) najvažnija
koštana srž
zamku fosila
poet
skog oseća
ja
–
razuma – ne – nipošto!

kamin(n)gs

MOJI SU ODLAZILI DO GROBLJA — Marina Adamović

…. u unapred naznačene dane Otac bi navlačio frak – a majka pelerinu preko kućne haljine Tik-tak tik-tak šepurilo se moje srculence Najzad sama i slobodna – dugonoga skica za kometu u (ha, rima!) letu Šta su tamo radili? Ja sam pokopavala žiške i čistila nadgrobne kapke – Mama, ti nisi najnormalnija! Da, skidala bi … Настави са читањем “MOJI SU ODLAZILI DO GROBLJA — Marina Adamović”

…. u unapred naznačene dane

Otac bi navlačio frak

– a majka pelerinu preko kućne haljine

Tik-tak tik-tak

šepurilo se moje srculence

Najzad sama i slobodna

– dugonoga skica za kometu u (ha, rima!) letu

Šta su tamo radili? Ja sam

pokopavala žiške i čistila nadgrobne kapke

– Mama, ti nisi najnormalnija!

Da, skidala bi pelerinu

oblačila sako za ” Izvolite, 2 kapsule 3 puta na…”

“Molim, kako, kao, neje mi jasno, kukuu, što ću sg?”

– Mama, ti si stvarno umobolna..

– Mama, šta je za večeru?

– Uh, čoveče, kasnimo, ….groblje čeka i čeka

Prilepljena nonšalancija

– a kancer priprema užinu…

– Mama, ti si najdraži stvor na planeti!

– Ispričaj mi bajku kad me povedeš …u svoje omiljene…muzeje

– Hoću, sine

hoću…

Okrenula je glavu, i ja sam svoju , po zakonu žiška sa nadgrobnih kapaka

3..2…1..

zavesa se spušta

Psi nagrizaju iz Pseuda

grizite, nâ

– i ja sam , po nasleđu, luda

oblačim se

svlačim

izlazim na pozornicu

godinama uigravana

10-9-8-7

mater im!

šutnem brojke i praznoverja

ja

najbolji poeta

Odeljenja za mometalno privezane naklonike psihodelije

kamin(n)gs