Месец: фебруар 2012.

ISUSE -Miladinovic Sandra

ISUSE  Isuse, oci su ti melem za dusu!  Nocas sam te sanjala,  s’ tobom razgovarala, o tajnama mudrosti i dobroti, o prastanju! Isuse, reci su ti nepisane knjige! I kada cutis spokoj nudis, ovoj dusi gresnoj, koja se kaje trazeci mir u mirisu jasmina i letu goluba! Stajao si tu ispred mene, bila sam kao … Настави са читањем “ISUSE -Miladinovic Sandra”

ISUSE

 Isuse, oci su ti melem za dusu!

 Nocas sam te sanjala,

 s’ tobom razgovarala,

o tajnama mudrosti i dobroti,

o prastanju!

Isuse, reci su ti nepisane knjige!

I kada cutis spokoj nudis,

ovoj dusi gresnoj,

koja se kaje trazeci mir

u mirisu jasmina i letu goluba!

Stajao si tu ispred mene,

bila sam kao nikada srecna!

Znam da to nije bio samo san,

jer jutros na uzglavlju sam

osetila takvu toplotu,

i jastuk je bio natopljen suzama,

osetila sam miris ruza,

a, nije im vreme!

Hvala ti, hvala sto skinuh ovo breme!

Isuse, ime ti je vecnost,

tvoje reci, suze olaksanja,

spokoj!

Oprosti sto sam cesto tuzna

jer znam – zivot je dar!

Sve boli ti si odbolovao,

dodji mi opet u snove bar!

To mi je dusi lek –zauvek!

Isuse…… Bozji sine,

kako ti je lepo ime!

 

© Miladinovic Sandra

 

 

 

Slobodan Zoran Obradović -Rasteš kao da te za uši vuku

Slušaš da… Slušaš da Trava raste Odlaze nekud i vraćaju se laste Zemlja se oko sunca kreće Za med pčelin potrebno je cvijeće Pa da je atom u osnovi svega Planina je veća mnogo od brijega Za okean jezero je samo tačka Drugovi nisu pas i mačka Do oblaka samo – ptice lete Sve to … Настави са читањем “Slobodan Zoran Obradović -Rasteš kao da te za uši vuku”


Slušaš da…

Slušaš da
Trava raste
Odlaze nekud i vraćaju se laste
Zemlja se oko sunca kreće
Za med pčelin potrebno je cvijeće

Pa da je atom u osnovi svega
Planina je veća mnogo od brijega
Za okean jezero je samo tačka
Drugovi nisu pas i mačka

Do oblaka samo – ptice lete
Sve to ti novo jer si dijete
Učiš i učiš
i još toga ima
I vidiš kako znanje se prima
Ko sjeme biljke kad posije čovjek
A ona raste – izgleda dovijek

Ali nešto ne učiš – jednostavno znaš
Srce maleno kome da daš
Pred kim ništa ne želiš da kriješ
Oči dok sjaje i sretan se smiješ
Riječi zvuče ljepše no bajka
Kada ti nježno šapuće
MAJKA

Borislava DVORANAC, ČAROBNJAK

Borislava DVORANAC ČAROBNJAK Pesniče znam perom zboriš miluješ planetu bolnom si lek jutro danu saputnik mesecu putokaz ideji val moru nebo želji prst noktu i možeš jer hoćeš i stvaraš san nadu ljubav i golubova guk i znaj jedan da ozdravi progleda i čuje uspeh je to činiš bilom pesme ehom srca svojim dahom i … Настави са читањем “Borislava DVORANAC, ČAROBNJAK”

Borislava DVORANAC

ČAROBNJAK

Pesniče

znam

perom zboriš
miluješ planetu
bolnom si lek
jutro danu
saputnik mesecu
putokaz ideji
val moru
nebo želji
prst noktu

i možeš
jer hoćeš

i stvaraš
san
nadu
ljubav
i golubova guk

i znaj
jedan da ozdravi
progleda
i čuje
uspeh je

to činiš
bilom pesme
ehom srca
svojim dahom
i zamahom
dobra svoga

snagom sebe
i ljubavi

čarobnjače
_______________________________
Iz moje knjige ,,Pastuv i srna”(2012.)
– ciklus ,,Ljubav pesnika”

Slobodan Zoran Obradović- iz knjige Korak po korak san po san

Pokloniću ti stih jer nemam drugo Pokloniću ti stih jer nemam drugo Osmijeh tvoj ako je hvala Riječ iz srca ne zvuči ludo Znaću da ipak nisam budala Sanjara i dalje ima na svijetu što zvijezde u očima nose Za ljude žive i pjesme pletu I rimom ko rukom miluju kose Zato mi osmijeh znači … Настави са читањем “Slobodan Zoran Obradović- iz knjige Korak po korak san po san”

Pokloniću ti stih jer nemam drugo

Pokloniću ti stih jer nemam drugo
Osmijeh tvoj ako je hvala
Riječ iz srca ne zvuči ludo
Znaću da ipak nisam budala

Sanjara i dalje ima na svijetu
što zvijezde u očima nose
Za ljude žive i pjesme pletu
I rimom ko rukom miluju kose

Zato mi osmijeh znači mnogo
Sjaj koji od prezira brani
Ne sudi o pjesniku strogo
Dijete je to u meni što ljubav treba
Nevino dijete što hoće vani

Oči

Šta su to oči?
Oči su okna!
Kakva bre okna?
Duboka, duboka!
Koliko duboka?
To niko ne zna!
Ko mjeri svemir i njegov nemir,
taj možda zna da kaže za oko
koliko zna da bude duboko.
Sta je to duša?
Nešto što sluša!
Koga bre sluša i šta sluša duša?
Drugoga čovjeka od kad je v’jeka
A, ako ne sluša?
To nije duša !
A ljubav šta je?
Kad čovjek daje!
šta bre to daje?
Voleći tebe
daje ti sebe
I oči i dušu i sav svoj nemir
Ugradi u tvoj zvezadni svemir.

Dan

Šta mi kaže noć, kuda me doziva?
Tamom me mami, znatiželju budi.
Uplašit me neće – tako to ne biva.
Hoću da Dan pozdravi me
osmjehom svojim
–jutrom koje rudi!

Sunce na čelo, gospodine Dane,
da se odmah vidi šta mi ti to nudiš.
Sa kišom ne kreći ako nećeš konflikt.
Ko si bre ti, Dane, da me grubo budiš?

Ušetaj tiho ti u moju sobu.
Vjetrom, i to toplim, smiješ da se javiš.
Snijeg ako nosiš, daću ti ja ostav!
Ko si bre ti, Dane, da se važan praviš?!

Donesi mi, Dane, ti drugove moje.
Pjesmu i radost sa sobom nek nose!
Svjetlost u oči, u dušu im stavi.
Ako nećeš, Dane, dobićeš ti svoje!

Slobodan Zoran Obradović

Pjesme Pjesme su moje moja ishodišta Da snage imam ja za novi dan Na putu novom o kom ne znam ništa Kuda da se krećem pokazo mi san

Pjesme

Pjesme su moje moja ishodišta
Da snage imam ja za novi dan
Na putu novom o kom ne znam ništa
Kuda da se krećem pokazo mi san

Borislava DVORANAC, P E S M O

Borislava DVORANAC P E S M O Dodirujem te osećaš li zov miris jagode sreću belutka tonem u očima prodirem u grudi svaki atom ulazi u tebe pesmo bolja od ljubavnika verno pseto u mom peru i tvom slogu igra zemlja i sunce spaja nespojivo i uvek prvi put ________________________________ Iz moje knjige ,,Pastuv i … Настави са читањем “Borislava DVORANAC, P E S M O”

    Borislava DVORANAC

    P E S M O

    Dodirujem te

    osećaš li zov
    miris jagode
    sreću belutka

    tonem u očima
    prodirem u grudi

    svaki atom
    ulazi u tebe

    pesmo

    bolja od ljubavnika
    verno pseto

    u mom peru
    i tvom slogu
    igra zemlja
    i sunce spaja nespojivo

    i uvek prvi put
    ________________________________
    Iz moje knjige ,,Pastuv i srna”
    – ciklus ,,Ljubav pesnika”

Bila si moje ostrvo

Zamijenila si moje ćorsokake blještavim ulicama Moje ništa svojim sjutra Moje ružne vidike svojom ljepotom Stavila si svoje malo carstvo na sve ili ništa Zbog čega? Zbog mene…   Nijesam ti mogao vjerovati. Naviknut da vjerujem samo onima koji mi zlo čine Sa njima sam znao na čemu sam i šta da očekujem.  A od … Настави са читањем “Bila si moje ostrvo”

Zamijenila si moje ćorsokake blještavim ulicama

Moje ništa svojim sjutra

Moje ružne vidike svojom ljepotom

Stavila si svoje malo carstvo na sve ili ništa

Zbog čega?

Zbog mene…

 

Nijesam ti mogao vjerovati.

Naviknut da vjerujem samo onima koji mi zlo čine

Sa njima sam znao na čemu sam i šta da očekujem.

 A od tebe ne.

 

Zašto mi ti dobro činis?

I ti si zemaljskog soja…

To nijesam mogao shvatiti.

Jer svijest mi bijaše zlom otrovana

A duša gorka ko pelin, med nijesam kušao.

Nijesi andjeo, nijesi vila nadgorkinja;

Zašto bi mi dobro činila?

 

Ti si ljepota koja zaslužuje bolje,

Previše krhka da bi bila nezaštićena

I postala dio mog svijeta.

Na zlo sam se odavno navikao,

ali na tebe nijesam mogao.

 

Mila, zbog toga sam te ostavio,

Da bih tebe zaštitio od sebe

I sebe zaštitio od tebe.

Slomio sam dva srca,

Ali neka, preboljećeš,

A ja sam na tugu navikao.

 

Ti ćeš se vremenom vratiti na staro,

Ja još prije.

Ostale su neke divne slike,

Koje čuvam u dnu duše,

Da ih ne proćerdam na pijane čase,

I priče dokonim propalicama,

Nego da budu zadnje što ću vidjeti

Kad zadnji dah ispustim.

Da me sjete da sam te imao

I da put nije bio besmislen.

© Zlatko Živković

 

Borislava DVORANAC, * * *

Borislava DVORANAC * * * Zavejte smetovi stihova podojte ljubavlju zasijajte životom zablistajte lepotom u boj osvojite zamirišite udrite zvonite igrajte valovi želja uragane kreni tornado čeka _____________________________ Iz moje knjige ,,Pastuv i srna” (2012.) – ciklus ,,Ljubav pesnika”

Borislava DVORANAC

* * *

Zavejte smetovi stihova
podojte ljubavlju
zasijajte životom
zablistajte lepotom

u boj

osvojite
zamirišite
udrite
zvonite

igrajte valovi želja
uragane kreni
tornado čeka
_____________________________
Iz moje knjige ,,Pastuv i srna” (2012.)
– ciklus ,,Ljubav pesnika”

San, želja, Ti

Prepoznah ti lik Iz sna i želje.   Te sjajne oči U san su mi dolazile. Miješao se njihov sjaj Sa zorom, Sa bijelom posteljom, Sa zracima sunca, Koje su moje oči upijale. To jedan bješe san, Ali ga bolje zapamtih No bezbroj drugih koji se Po budjenju sa javom izmiješaše.   Prepoznah te iz … Настави са читањем “San, želja, Ti”

Prepoznah ti lik

Iz sna i želje.

 

Te sjajne oči

U san su mi dolazile.

Miješao se njihov sjaj

Sa zorom,

Sa bijelom posteljom,

Sa zracima sunca,

Koje su moje oči upijale.

To jedan bješe san,

Ali ga bolje zapamtih

No bezbroj drugih koji se

Po budjenju sa javom izmiješaše.

 

Prepoznah te iz želje.

Iz želje koja premaši

I nadživlje sve druge želje,

Koja bujici vremena odolje,

Koje prodje, a ona ostade.

I ostade i onda

Kad zrelost razbi

Sve iluzije, zablude i nade.

Ta jedna želja ostade,

Kao jedna zvijezda vodilja,

Koja me danas tebi donese.

 

Poznajem te tek toliko,

Da te mogu prepoznati.

Ovoj priči znam početak i kraj,

A za sredinu – šta Bog da.

 

© Zlatko Živković