Slobodan Zoran Obradović – Neprilagođen

   Neprilagođen   Ne želim nikom da se dodvorim. Ne želim rep da podvučem. Hoću da riječ govorim, Da laž do nogu potučem! Kažu da sam neprilagođen, Da neću da živim sa mirom, Ali ja sam takav rođen. Pa zar život zovete hirom?! I šta bi to trebalo – da vam se svidim? Da čučnem, … Настави са читањем “Slobodan Zoran Obradović – Neprilagođen”

   Neprilagođen

 

Ne želim nikom da se dodvorim.

Ne želim rep da podvučem.

Hoću da riječ govorim,

Da laž do nogu potučem!

Kažu da sam neprilagođen,

Da neću da živim sa mirom,

Ali ja sam takav rođen.

Pa zar život zovete hirom?!

I šta bi to trebalo – da vam se svidim?

Da čučnem, bauljam i šenim?

A, sebe od sebe da se stidim!

Hvala, ne,

 Ja sebe suviše cijenim!

Rasteš kao da te za uši vuku, prikaz knjige

Slobodan Zoran Obradović RASTEŠ KAO DA TE ZA UŠI VUKU, zbirka pesama za decu Poznati pesnik iz Bijelog Polja, Slobodan Zoran Obradović, je napisao velelepnu knjigu, RASTEŠ KAO DA TE ZA UŠI VUKU, za najmlađu publiku, ali i za sve uzraste, jer svi smo bili deca, razumemo decu, volimo decu i jednim kutkom naše duse … Настави са читањем “Rasteš kao da te za uši vuku, prikaz knjige”

Slobodan Zoran Obradović RASTEŠ KAO DA TE ZA UŠI VUKU, zbirka pesama za decu

Poznati pesnik iz Bijelog Polja, Slobodan Zoran Obradović, je napisao velelepnu knjigu, RASTEŠ KAO DA TE ZA UŠI VUKU, za najmlađu publiku, ali i za sve uzraste, jer svi smo bili deca, razumemo decu, volimo decu i jednim kutkom naše duse smo uvek deca. To je ovaj divni pesnik iz iskustva shvatio i svoje dragocene misli i inspiracije pretočio u slatke, duboke i trajne stihove. Knjiga se čita u jednom dahu, bez pauze i odmora, a njeni utisci, poruke i pouke traju celog života. Autor se na početku knjige obraća deci toplim rečima:

„Želim da vam kažem, maleni svijete,
I ja sam nekad bio dijete!
Malo sam samo porastao viši,
U igrama nekim mnogo sam tiši…
Hoću sa vama da se družim
i pjesmu kao ruku želim da pružim…“

U njegovim pesmama je dečji svet onakav kakav jeste, kako ga pesnik vidi i oseća i kako ga pamti iz svog detinjstva. Ove pesme su pune radosti, kao deca, deca su radost najveća, pune svetlosti, nade, optimizma. Po temama i motivima mogle bi se svrstati u nekoliko oblasti: PESME O ŠKOLI (Prvačiću, Đaci biraju, Maleni Gorštak, Redar, Gdje se osjecaš ko riba u vodi, Jesen, Zadnje zvono školskog časa…), PRIJATELJSTVO DRUGARSTVO LJUBAV (Volim do mene u redu da stojiš, Ljubav osnovca, Tvoj korak čujem odzvanja u glavi, Oda drugarstvu…), , RODITELJI (Koliko samo neprospavanih noći, Tata i sin, Tužan san, Slušaš da, Jutros tata ode do bolnice…), ŽIVOT ZNANJE PRIDODA ZDRAVLJE ( Rasteš kao da te za uši vuku, Savjet, Radionica snova, Ja ti se klanjam maleni stvore, Mala vila, Maza, Dječak i oblak, Laž…), ŽIVOTINJE LJUBIMCI DECE (O kakvog baš čudnog slavlja, Vodili su tebe do zoološkog vrta, Zekan, Putovanje u neizvjesno…), IGRE ( Pravila za žmurku, Na skijama, Na prozoru mraz dok šara…)

Sa ovim pesmama se raste uz puno ljubavi, na javi i u snu, u prirodi, u kući, školi, na livadi, pod vedrim nebom i suncem, u bašti, voćnjaku, u životu, u radionici snova:

„Od čega se san pravi?
Ništa nemoj reći…
Znam!
-Od smijeha, sreće i ljubavi!
Sa tobom ću snove peći.“
(Radionica snova)

„Rasteš kao da te za uši vuku!
Rasteš i jačaš desnicu ruku!…
Djevojke sad već nježno gledaš.
ipak igračke ne zeliš da predaš…“
(Rasteš kao da te za uši vuku)

Zbirka je puna dečjih bisera, svih sadržaja, pa i ljubavnih, gde se voli srcem i dušom dečjom iz sve snage, ljubav nevina, nežna, bojažljiva, poletna, krilata. Bez ljubavi i dečji svet bi bio siromašniji za jedno veliko osećanje:

„Volim do mene u redu da stojiš.
Pred školom zbog tebe važan se pravim!
Drago mi je kad vidim da se bojiš
Kad u tuči hoću pobjedu da slavim“
(Volim do mene u redu da stojiš)

Škola je u ovim pesmama riznica znanja, ali i mesto drugarstva i ljubavi, čime pesnik razvija ljubav i interes prema školi i znanju kao najvišem dobru što čovek može za sebe steći i šta mu niko nikada ne može oduzeti:

„Pa to je mjesto koje te voli
i znanje ti novo daje.
Riječ je naravno o tvojoj školi!
To je ljubav što vječno traje.“
(Gdje se osjećas ko riba u vodi)

Pesme o roditeljima su pune roditeljske brige, pažnje i ljubavi:

„Koliko samo neprospavanih noći?
Koliko hljebova što si slala
i pogleda niz put da li će doći?
Ne čeka majka da čuje hvala?“
(Koliko samo neprospavanih noći)

I pesme o životinjama su našle mesta u ovoj sveobuhvatnoj, i po sadržini raznovrsnoj, zbirci pesama. U pesmama se takođe sa ljubavlju govori o ljubimcima dece, životinjama:

„Vuka kad si spazila, sjetila se priče,
Crvenkapu pominješ- njega se ne tiče.
Nisi mogla da ćutiš, pitala si mamu
Medi da se pridružiš da te pusti samu.
(Vodili su tebe do zoološkog vrta)

Ppesnik iz iskustva zna da je igra za decu nešto veoma značajno, da se deca uz igru razvijaju, rastu, uče, druže, oponašaju odrasle. Igra je za decu nešto ozbiljno, kao za odrasle rad i odgovorni zadaci.

„Vani lagano odmiče noć,
Jednom se kući mora poć.
Dok se kriješ, čučiš u travi,
Misli se razne vrte po glavi.
Da im se kriješ-da traže do jutra,
a ti da žmuriš kad dode sutra.“
(Pravila za žmurku)

Pesme su pisane jasnim, sočnim, deci pristupačnim jezikom, srcem i dušom čoveka i pesnika koji voli život, decu, ljude i svima poklanja dovoljno pažnje i ljubavi. Knjiga sadrži fantastične ilustarcije koje pojačavaju želju za čitanjem ovih predivnih dečjih pesama. Pune su znanja i vaspitnih poruka, pisane tečno, jasno, skladno, slikovito, zvonko, kao kad teče najlepša reka bez prestanka, a ti gledaš, slusaš, uživaš, rasteš… Stvarna, realna poezija, puna ritma, divnih rima, stilskih figura, što snažno deluje na maštu, osećanja i na svest čitalaca uz visok nivo estetskog doživljaja, pouka i saznanja.

Ovo je vrhunska dečja poezija, visoko umetnički i pedagoški vredna, jedna veoma uspela pesnička tvorevina. Ovo je knjiga za svaku biblioteku, a posebno za škole i roditelje. Pesme su putokaz deci u bolje sutra, u svet odraslih koji željno čekaju, najbolja veza sa stvarnošću, ali i sa snom i maštom. Pesme za decu Slobodana Zorana Obradovica zaslužuju da uđu u čitanke i školsku lektiru za učenike osnovne škole. Prezentiram u celini tri pesme iz ove prekrasne zbirke, da bi se dobio pravi utisak o bogatsvu dečje poezije pesnika Slobodana Zorana Obradovića.

Slusaš da…

Slušaš da
Trava raste
Odlaze nekud i vraćaju se laste
Zemlja se oko sunca kreće
za med pčelin potrebno je cvijece

Pa da je atom u osnovi svega
Planina je veća mnogo od brijega
za okean jezero je samo tačka
Drugovi nisu pas i mačka

Do oblaka samo ptice lete
sve to ti novo jer si dijete
učiš i učis
i još toga ima
I vidis kako znanje se prima
Ko sjeme biljke kad posije čovjek
A ona raste izgleda dovijek

Al nešto ne učiš-jednostavno znaš
Srce maleno kome da daš
Pred kim ništa ne želiš da krijes
Oči dok sjaje i sretan se smiješ
Riječi zvuče ljepše no bajka
kada ti nježno šapuće
MAJKA

Ljubav osnovca

Koračaš ulicom-ulica sija!
U školi kad si-škola mi prija!
Bioskop voliš? Fudbal ne gledam!
Bez tuče kažeš- i ja se predam.

Svi mi se čude, društvo se smije.
S tobom pod ruku, briga me nije!
Šta oni znaju šta je to car
I kako je ljubav predivna stvar!

Ne mogu da učim-stalno te vidim.
Ispadam glupan-malo se stidim.
Oči zatvorim, hoću da zaspim,
Ni to ne die-puko sam sasvim!

Doktora pitam šta ću da radim?
Kaže mi trči-ja cvijeće sadim.
Postajem maza, zato te molim,
Kaži mi nešto-muški da volim.

Savjet

Nemoj da budeš od sebe bolji,
Ne moraš da si drugima po volji.
Lijepo je da budes jak,
Još ljepše ako si dobar đak.

Ne moraš svima baš da se svidiš.
Takav si-kakav si, nemoj da se stidiš!
Osmjehom kada dragima zračiš,
Nisi ni svjestan koliko im značiš.

Jednom si samo zaista mali,
zato se igraj-vrijeme ne žali:
Na smijeh, na radost-na igre nove
i sanjaj samo šarene snove!

Sve to radi sa društvom skupa,
Kada si sam i igra je glupa.
Pa kada život ka starosti vam krene,
Bićete djeca uz uspomjene…

Prikaz knjige uradio mr. Avdulah Ramčilović

Slobodan Zoran Obradović

Biografija     Slobodan-Zoran Obradović, rođen u Beranama 1962. godine. Završio je Ekonomski fakultet u Podgorici 1984. godine. Objavio je knjige poezije i proze: Korak po korak san po san, Neprilagođen; knjige poezije: Tražim te, sonetni vijenac Jednom tako u vijeku biva , Malo slovo o životu; Knjige proze: roman Blago Milonjića i zajedničku knjigu … Настави са читањем “Slobodan Zoran Obradović”

Biografija

 

 

Slobodan-Zoran Obradović, rođen u Beranama 1962. godine. Završio je Ekonomski fakultet u Podgorici 1984. godine.

Objavio je knjige poezije i proze: Korak po korak san po san, Neprilagođen; knjige poezije: Tražim te, sonetni vijenac Jednom tako u vijeku biva , Malo slovo o životu; Knjige proze: roman Blago Milonjića i zajedničku knjigu priča pod naslovom Lim priča, čovjek zaboravlja (sa Aleksandrom Obradovićem). Obje knjige proze su objavljene pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Crne Gore (po konkursima za 2014. i  2015. godini.)

Za djecu je objavio knjigu poezije Rasteš kao da te za uši vuku, slikovnicu Lovac Đole i trista čuda. (u izdanju JU Ratkovićeve večeri poezije 2015) i Braco i seka (štampanje podržalo Ministarstvo kulture Crne Gore, 2016. godine)

Pisao recenzije i bio urednik u većem broju knjiga autora iz regiona,

U 2015. godini radovi su mu zastupljeni u više od 15 zbornika na konkursima (pod šifrom). Osvojio prvu nagradu na međunarodnom konkursu pjesnika za djecu u organizaciji Centra za kulturu Barajevo i književnog kluba “Jovan Dučić”.

Radovi mu se nalaze u antologijama i objavljivani su u brojnim časopisima, kao i u elektronskim i štampanim medijima.

Priče su mu prevođene na engleski jezik.

Osnivač je Udruženja stvaralaca „Stihom govorim.

Pokrenuo je zajedno sa udruženjem Stihom govorim i uz podršku Opštine Bijelo Polje međunarodni konkurs za djecu pjesnike „Kraljevstvo Bijelih rada“, koji je uspješno traje već tri godine.

Član je Udruženja književnika Crne Gore i više književnih klubova u zemlji i inostranstvu.

Živi i stvara u Bijelom Polju, Crna Gora.

 

Slobodan Zoran Obradović iz knjige Neprilagođen

Koliko snage treba za korak Koliko snage treba za korak, Ili za riječ da se kaže I kako je dan suviše gorak Kad život počne da laže! Kad dan počne u takvoj priči, Gdje pravila stara više ne važe… I ništa više na sebe ne liči Kad život počne da laže! Kad ljubav izda, il’ … Настави са читањем “Slobodan Zoran Obradović iz knjige Neprilagođen”

Koliko snage treba za korak

Koliko snage treba za korak,

Ili za riječ da se kaže

I kako je dan suviše gorak

Kad život počne da laže!

Kad dan počne u takvoj priči,

Gdje pravila stara više ne važe…

I ništa više na sebe ne liči

Kad život počne da laže!

Kad ljubav izda, il’ zdravlje bježi,

I nikog nema da nježnost kaže,

A dan ko bijesan na tebe reži.

Kad život počne da laže!

Koja čovjeku odbrana treba

I kakve treba straže?

Kad dan kao krvnik u zasjedi vreba,

Uz život koji laže!

 

Slobodan Zoran Obradović iz knjige “Rasteš kao da te za uši vuku”

Необично . Кажеш:– У води живи риба. Знам и то је логично. –Сјеверац је вјетар хладан што шиба! Знам, али реци ми нешто необично. –Свјетлост је много бржа од звука. Знам и то је логично –Да брод пристане треба му лука Знам, али реци ми нешто необично. –На Марс једном слетјеће људи! Није логично и … Настави са читањем “Slobodan Zoran Obradović iz knjige “Rasteš kao da te za uši vuku””

Необично

.
Кажеш:– У води живи риба.
Знам и то је логично.
–Сјеверац је вјетар хладан што шиба!
Знам, али реци ми нешто необично.

–Свјетлост је много бржа од звука.
Знам и то је логично
–Да брод пристане треба му лука
Знам, али реци ми нешто необично.

–На Марс једном слетјеће људи!
Није логично и то те чуди.
– Тај брод возићеш ти лично!
Лијепо звучи и необично!

Slobodan Zoran Obradović-Rasteš kao da te za uši vuku

Љубав основца Корачаш улицом – улица сија! У школи кад си – школа ми прија! Биоскоп волиш? Фудбал не гледам! Без туче кажеш – и ја се предам. Сви ми се чуде, друштво се смије. С тобом под руку брига ме није! Шта они знају шта је то цар И како је љубав предивна ствар! … Настави са читањем “Slobodan Zoran Obradović-Rasteš kao da te za uši vuku”

Љубав основца

Корачаш улицом – улица сија!
У школи кад си – школа ми прија!
Биоскоп волиш? Фудбал не гледам!
Без туче кажеш – и ја се предам.

Сви ми се чуде, друштво се смије.
С тобом под руку брига ме није!
Шта они знају шта је то цар
И како је љубав предивна ствар!

Не могу да учим – стално те видим.
Испадам глупан – мало се стидим.
Очи затворим, хоћу да заспим,
Ни то не иде – пук’о сам сасвим!

Доктора питам шта ћу да радим?
Каже ми трчи – ја цвијеће садим.
Постајем маза, зато те молим,
Кажи ми нешто – мушки да волим!

Slobodan Zoran Obradović -Rasteš kao da te za uši vuku

Slušaš da… Slušaš da Trava raste Odlaze nekud i vraćaju se laste Zemlja se oko sunca kreće Za med pčelin potrebno je cvijeće Pa da je atom u osnovi svega Planina je veća mnogo od brijega Za okean jezero je samo tačka Drugovi nisu pas i mačka Do oblaka samo – ptice lete Sve to … Настави са читањем “Slobodan Zoran Obradović -Rasteš kao da te za uši vuku”


Slušaš da…

Slušaš da
Trava raste
Odlaze nekud i vraćaju se laste
Zemlja se oko sunca kreće
Za med pčelin potrebno je cvijeće

Pa da je atom u osnovi svega
Planina je veća mnogo od brijega
Za okean jezero je samo tačka
Drugovi nisu pas i mačka

Do oblaka samo – ptice lete
Sve to ti novo jer si dijete
Učiš i učiš
i još toga ima
I vidiš kako znanje se prima
Ko sjeme biljke kad posije čovjek
A ona raste – izgleda dovijek

Ali nešto ne učiš – jednostavno znaš
Srce maleno kome da daš
Pred kim ništa ne želiš da kriješ
Oči dok sjaje i sretan se smiješ
Riječi zvuče ljepše no bajka
Kada ti nježno šapuće
MAJKA

Slobodan Zoran Obradović- iz knjige Korak po korak san po san

Pokloniću ti stih jer nemam drugo Pokloniću ti stih jer nemam drugo Osmijeh tvoj ako je hvala Riječ iz srca ne zvuči ludo Znaću da ipak nisam budala Sanjara i dalje ima na svijetu što zvijezde u očima nose Za ljude žive i pjesme pletu I rimom ko rukom miluju kose Zato mi osmijeh znači … Настави са читањем “Slobodan Zoran Obradović- iz knjige Korak po korak san po san”

Pokloniću ti stih jer nemam drugo

Pokloniću ti stih jer nemam drugo
Osmijeh tvoj ako je hvala
Riječ iz srca ne zvuči ludo
Znaću da ipak nisam budala

Sanjara i dalje ima na svijetu
što zvijezde u očima nose
Za ljude žive i pjesme pletu
I rimom ko rukom miluju kose

Zato mi osmijeh znači mnogo
Sjaj koji od prezira brani
Ne sudi o pjesniku strogo
Dijete je to u meni što ljubav treba
Nevino dijete što hoće vani

Oči

Šta su to oči?
Oči su okna!
Kakva bre okna?
Duboka, duboka!
Koliko duboka?
To niko ne zna!
Ko mjeri svemir i njegov nemir,
taj možda zna da kaže za oko
koliko zna da bude duboko.
Sta je to duša?
Nešto što sluša!
Koga bre sluša i šta sluša duša?
Drugoga čovjeka od kad je v’jeka
A, ako ne sluša?
To nije duša !
A ljubav šta je?
Kad čovjek daje!
šta bre to daje?
Voleći tebe
daje ti sebe
I oči i dušu i sav svoj nemir
Ugradi u tvoj zvezadni svemir.

Dan

Šta mi kaže noć, kuda me doziva?
Tamom me mami, znatiželju budi.
Uplašit me neće – tako to ne biva.
Hoću da Dan pozdravi me
osmjehom svojim
–jutrom koje rudi!

Sunce na čelo, gospodine Dane,
da se odmah vidi šta mi ti to nudiš.
Sa kišom ne kreći ako nećeš konflikt.
Ko si bre ti, Dane, da me grubo budiš?

Ušetaj tiho ti u moju sobu.
Vjetrom, i to toplim, smiješ da se javiš.
Snijeg ako nosiš, daću ti ja ostav!
Ko si bre ti, Dane, da se važan praviš?!

Donesi mi, Dane, ti drugove moje.
Pjesmu i radost sa sobom nek nose!
Svjetlost u oči, u dušu im stavi.
Ako nećeš, Dane, dobićeš ti svoje!

Slobodan Zoran Obradović

Pjesme Pjesme su moje moja ishodišta Da snage imam ja za novi dan Na putu novom o kom ne znam ništa Kuda da se krećem pokazo mi san

Pjesme

Pjesme su moje moja ishodišta
Da snage imam ja za novi dan
Na putu novom o kom ne znam ništa
Kuda da se krećem pokazo mi san