Slobodan Zoran Obradović RASTEŠ KAO DA TE ZA UŠI VUKU, zbirka pesama za decu
Poznati pesnik iz Bijelog Polja, Slobodan Zoran Obradović, je napisao velelepnu knjigu, RASTEŠ KAO DA TE ZA UŠI VUKU, za najmlađu publiku, ali i za sve uzraste, jer svi smo bili deca, razumemo decu, volimo decu i jednim kutkom naše duse smo uvek deca. To je ovaj divni pesnik iz iskustva shvatio i svoje dragocene misli i inspiracije pretočio u slatke, duboke i trajne stihove. Knjiga se čita u jednom dahu, bez pauze i odmora, a njeni utisci, poruke i pouke traju celog života. Autor se na početku knjige obraća deci toplim rečima:
„Želim da vam kažem, maleni svijete,
I ja sam nekad bio dijete!
Malo sam samo porastao viši,
U igrama nekim mnogo sam tiši…
Hoću sa vama da se družim
i pjesmu kao ruku želim da pružim…“
U njegovim pesmama je dečji svet onakav kakav jeste, kako ga pesnik vidi i oseća i kako ga pamti iz svog detinjstva. Ove pesme su pune radosti, kao deca, deca su radost najveća, pune svetlosti, nade, optimizma. Po temama i motivima mogle bi se svrstati u nekoliko oblasti: PESME O ŠKOLI (Prvačiću, Đaci biraju, Maleni Gorštak, Redar, Gdje se osjecaš ko riba u vodi, Jesen, Zadnje zvono školskog časa…), PRIJATELJSTVO DRUGARSTVO LJUBAV (Volim do mene u redu da stojiš, Ljubav osnovca, Tvoj korak čujem odzvanja u glavi, Oda drugarstvu…), , RODITELJI (Koliko samo neprospavanih noći, Tata i sin, Tužan san, Slušaš da, Jutros tata ode do bolnice…), ŽIVOT ZNANJE PRIDODA ZDRAVLJE ( Rasteš kao da te za uši vuku, Savjet, Radionica snova, Ja ti se klanjam maleni stvore, Mala vila, Maza, Dječak i oblak, Laž…), ŽIVOTINJE LJUBIMCI DECE (O kakvog baš čudnog slavlja, Vodili su tebe do zoološkog vrta, Zekan, Putovanje u neizvjesno…), IGRE ( Pravila za žmurku, Na skijama, Na prozoru mraz dok šara…)
Sa ovim pesmama se raste uz puno ljubavi, na javi i u snu, u prirodi, u kući, školi, na livadi, pod vedrim nebom i suncem, u bašti, voćnjaku, u životu, u radionici snova:
„Od čega se san pravi?
Ništa nemoj reći…
Znam!
-Od smijeha, sreće i ljubavi!
Sa tobom ću snove peći.“
(Radionica snova)
„Rasteš kao da te za uši vuku!
Rasteš i jačaš desnicu ruku!…
Djevojke sad već nježno gledaš.
ipak igračke ne zeliš da predaš…“
(Rasteš kao da te za uši vuku)
Zbirka je puna dečjih bisera, svih sadržaja, pa i ljubavnih, gde se voli srcem i dušom dečjom iz sve snage, ljubav nevina, nežna, bojažljiva, poletna, krilata. Bez ljubavi i dečji svet bi bio siromašniji za jedno veliko osećanje:
„Volim do mene u redu da stojiš.
Pred školom zbog tebe važan se pravim!
Drago mi je kad vidim da se bojiš
Kad u tuči hoću pobjedu da slavim“
(Volim do mene u redu da stojiš)
Škola je u ovim pesmama riznica znanja, ali i mesto drugarstva i ljubavi, čime pesnik razvija ljubav i interes prema školi i znanju kao najvišem dobru što čovek može za sebe steći i šta mu niko nikada ne može oduzeti:
„Pa to je mjesto koje te voli
i znanje ti novo daje.
Riječ je naravno o tvojoj školi!
To je ljubav što vječno traje.“
(Gdje se osjećas ko riba u vodi)
Pesme o roditeljima su pune roditeljske brige, pažnje i ljubavi:
„Koliko samo neprospavanih noći?
Koliko hljebova što si slala
i pogleda niz put da li će doći?
Ne čeka majka da čuje hvala?“
(Koliko samo neprospavanih noći)
I pesme o životinjama su našle mesta u ovoj sveobuhvatnoj, i po sadržini raznovrsnoj, zbirci pesama. U pesmama se takođe sa ljubavlju govori o ljubimcima dece, životinjama:
„Vuka kad si spazila, sjetila se priče,
Crvenkapu pominješ- njega se ne tiče.
Nisi mogla da ćutiš, pitala si mamu
Medi da se pridružiš da te pusti samu.
(Vodili su tebe do zoološkog vrta)
Ppesnik iz iskustva zna da je igra za decu nešto veoma značajno, da se deca uz igru razvijaju, rastu, uče, druže, oponašaju odrasle. Igra je za decu nešto ozbiljno, kao za odrasle rad i odgovorni zadaci.
„Vani lagano odmiče noć,
Jednom se kući mora poć.
Dok se kriješ, čučiš u travi,
Misli se razne vrte po glavi.
Da im se kriješ-da traže do jutra,
a ti da žmuriš kad dode sutra.“
(Pravila za žmurku)
Pesme su pisane jasnim, sočnim, deci pristupačnim jezikom, srcem i dušom čoveka i pesnika koji voli život, decu, ljude i svima poklanja dovoljno pažnje i ljubavi. Knjiga sadrži fantastične ilustarcije koje pojačavaju želju za čitanjem ovih predivnih dečjih pesama. Pune su znanja i vaspitnih poruka, pisane tečno, jasno, skladno, slikovito, zvonko, kao kad teče najlepša reka bez prestanka, a ti gledaš, slusaš, uživaš, rasteš… Stvarna, realna poezija, puna ritma, divnih rima, stilskih figura, što snažno deluje na maštu, osećanja i na svest čitalaca uz visok nivo estetskog doživljaja, pouka i saznanja.
Ovo je vrhunska dečja poezija, visoko umetnički i pedagoški vredna, jedna veoma uspela pesnička tvorevina. Ovo je knjiga za svaku biblioteku, a posebno za škole i roditelje. Pesme su putokaz deci u bolje sutra, u svet odraslih koji željno čekaju, najbolja veza sa stvarnošću, ali i sa snom i maštom. Pesme za decu Slobodana Zorana Obradovica zaslužuju da uđu u čitanke i školsku lektiru za učenike osnovne škole. Prezentiram u celini tri pesme iz ove prekrasne zbirke, da bi se dobio pravi utisak o bogatsvu dečje poezije pesnika Slobodana Zorana Obradovića.
Slusaš da…
Slušaš da
Trava raste
Odlaze nekud i vraćaju se laste
Zemlja se oko sunca kreće
za med pčelin potrebno je cvijece
Pa da je atom u osnovi svega
Planina je veća mnogo od brijega
za okean jezero je samo tačka
Drugovi nisu pas i mačka
Do oblaka samo ptice lete
sve to ti novo jer si dijete
učiš i učis
i još toga ima
I vidis kako znanje se prima
Ko sjeme biljke kad posije čovjek
A ona raste izgleda dovijek
Al nešto ne učiš-jednostavno znaš
Srce maleno kome da daš
Pred kim ništa ne želiš da krijes
Oči dok sjaje i sretan se smiješ
Riječi zvuče ljepše no bajka
kada ti nježno šapuće
MAJKA
Ljubav osnovca
Koračaš ulicom-ulica sija!
U školi kad si-škola mi prija!
Bioskop voliš? Fudbal ne gledam!
Bez tuče kažeš- i ja se predam.
Svi mi se čude, društvo se smije.
S tobom pod ruku, briga me nije!
Šta oni znaju šta je to car
I kako je ljubav predivna stvar!
Ne mogu da učim-stalno te vidim.
Ispadam glupan-malo se stidim.
Oči zatvorim, hoću da zaspim,
Ni to ne die-puko sam sasvim!
Doktora pitam šta ću da radim?
Kaže mi trči-ja cvijeće sadim.
Postajem maza, zato te molim,
Kaži mi nešto-muški da volim.
Savjet
Nemoj da budeš od sebe bolji,
Ne moraš da si drugima po volji.
Lijepo je da budes jak,
Još ljepše ako si dobar đak.
Ne moraš svima baš da se svidiš.
Takav si-kakav si, nemoj da se stidiš!
Osmjehom kada dragima zračiš,
Nisi ni svjestan koliko im značiš.
Jednom si samo zaista mali,
zato se igraj-vrijeme ne žali:
Na smijeh, na radost-na igre nove
i sanjaj samo šarene snove!
Sve to radi sa društvom skupa,
Kada si sam i igra je glupa.
Pa kada život ka starosti vam krene,
Bićete djeca uz uspomjene…
Prikaz knjige uradio mr. Avdulah Ramčilović