BALADA ZA M.
Zaboravio sam kako sam te volio
Dječijom ljubavlju
naivnom, čistom kao suza
Bila si mi kao skupa igračka
Koju mi ne mogu kupiti
I zbog toga je jos više želim.
Bila si djevojčica sa ljepotom žene
U tvome držanju bilo je nečeg otmenog
Nećeg nesvakidasnjeg,
Što mi je privuklo pažnju na tebe
U moru žgoljavih djevojčica
Sa smiješnim kikama i pletenicama.
Bila si princeza plave krvi
Koja ništa nije stekla
Već se rodila s tim.
Zato te lako prepoznah sada
Poslije toliko vremena
Iste stvari mi privukoše pažnju
A ti mene ne prepozna.
Pružih ti ruku
I isprosih škrti osmijeh.
Šta bi nekada dao da sam to mogao dobiti,
Tvoj osmjeh i mekanu ruku,
Bar na trenutak.
Prazne riječi mi potekoše sa usana
Dok je On pričao ja sam bio na nekom drugom mjestu
Gledala si me zbunjeno
Kao što si nekada zbunjeno
gledala učitelja koji ispisuje formulu na tabli
A ja sam gledao to lice
zbunjeno do nevjerovatne ljepote.
Tek primjetih da imaš drugačiju kosu
Valjda si htjela da postaneš slicnija
Valjda ti je dodijalo da te razlikuju od svih
Ono što svaka djevojka pokušava da postigne,
Ti hoces da izbrišeš.
Ali mene ne možeš prevariti
Mene koji sam pazio na tebe,
Više nego na sve predmete u skoli
Kome si se uvukla u oči i uši
Kome si na koži ostavila žig
Koji vidim kad god se osvrnem iza sebe.
A ti, koja si ga stavila, ne vidiš ga;
Tako to biva u ljubavi za koju zna samo jedno.
Poželjeh da ti prodjem prstima kroz kosu
Da pritisnem usne na usne
Da te zagrlim i osjetim tvoju glavu na ramenu
Poželjeh svakakve djetinjarije
Jer kao dijete te zavoljeh.
Poželjeh da osmjehom izvučem
Tu sjetu iz tvojih oćiju;
Nešto te je mučilo te noci.
A ja bih sve uradio za tebe;
Stajao na kapiji kao pas,
Potukao se sa desetoricom,
Izigravao budalu i pajaca,
Samo da te nasmijem.
Gledao sam ljude preko nišana
Peo sam se na planinske vrhove
Preplivavao sam zalive
Prošao pola svijeta
Ali padam na koljena pred ovim očima.
Ne da mi Siranov nos,
Ne da mi Zvonareva grba,
Ne da mi lice Zvijeri,
Ne da mi peta Ahilova,
Ali izgleda da tebe ne plaše,
Inače bi već našla izgovor da odeš.
A ti vec stavljas ruku na moje rame
I primices mi usne…
Izgleda da smo jednako razliciti.
© Zlatko Živković
