Biografije pesnika – Vladislav Petković

Vladislav Petković rođen je 27. 4 1983. godine, u Nišu. Nakon osnovne škole upisuje gimnaziju “Bora Stanković” (u Nišu) i ,od tih dana, počinje, polako, sa pisanjem pesama. Nakon završene gimnazije upisuje Filozofski fakultet u Nišu, departman za istoriju, i na njemu stiče zvanje profesora istorije. Gostovao je na izložbama nekih niških slikara na kojima … Настави са читањем “Biografije pesnika – Vladislav Petković”

Vladislav Petković rođen je 27. 4 1983. godine, u Nišu. Nakon osnovne škole upisuje gimnaziju “Bora Stanković” (u Nišu) i ,od tih dana, počinje, polako, sa pisanjem pesama. Nakon završene gimnazije upisuje Filozofski fakultet u Nišu, departman za istoriju, i na njemu stiče zvanje profesora istorije.

Gostovao je na izložbama nekih niških slikara na kojima je, kao gost, izlagao i svoje pesme. Njegova pesma “Tuba” objavljena je u knizi “Rukopisi 29” – zborniku poezije i kratke proze mladih sa prostora bivše Jugoslavije.

Iluzija – Arsenije Lalatović

Iluzija Skini se… do gole kože… Budi Venera… I lampa džepna U srcu mom… *** Ima te… ima pa nema… Ukrug… Milujem… tvoja bedra Jezikom ližem bradavice Dok vjetar šapuće… Volim Te… *** Noć… laju padalice Tebe nema, a da… Sjećam se… Kao da je bilo juče Kada si otišla… Bez riječi… *** Skini se… … Настави са читањем “Iluzija – Arsenije Lalatović”

Iluzija


Skini se… do gole kože…

Budi Venera…

I lampa džepna

U srcu mom…

***

Ima te… ima pa nema…

Ukrug…

Milujem… tvoja bedra

Jezikom ližem bradavice

Dok vjetar šapuće…

Volim Te…

***

Noć… laju padalice

Tebe nema, a da…

Sjećam se…

Kao da je bilo juče

Kada si otišla…

Bez riječi…

***

Skini se… do gole kože…

Kao nekada…

Bez riječi…

Oh da… volim Te!

(C) Arsenije Lalatović

Lavirint — Marina Adamović

Tezej  je razmotao klupko i uverio me da ćemo stići na pesničko veče pre Minotaura Pouzdano se oslanjam na stih o lavirinu koji pišem u jednom dahu

Tezej  je

razmotao

klupko

i

uverio me

da ćemo stići

na pesničko

veče

pre

Minotaura

Pouzdano

se oslanjam

na

stih

o

lavirinu

koji

pišem

u

jednom

dahu

Na granici — Marina Adamović

pozdravljam te samoćo pozdravljam i tebe patnjo život se pretvara u muklo priviđenje koje ću slomiti i predati se vama . mesto čuvano za boga nagrizaju crvi i kukumavke . ne odustajem od vlastite bede i nju toplo pozdravljam katkad zbilja …uprkos smrti… katkad…..

pozdravljam te

samoćo

pozdravljam i tebe

patnjo

život se pretvara

u muklo priviđenje

koje ću slomiti

i predati se vama

.

mesto čuvano za boga

nagrizaju crvi i kukumavke

.

ne odustajem

od vlastite bede

i nju toplo pozdravljam

katkad zbilja …uprkos smrti… katkad…..

DETE

Dete je iskreno i kada laže, jer kad te laže ono ti kaže. Ne zna da vara, a baš bi htelo, sve bi da radi što ne bi smelo. Verueje svima, mnogo se smeje, s detetom uvek samo veselje. Najveće blago od svih je blaga, sekunda s detetom svima je draga. Pesma iz knjige za … Настави са читањем “DETE”

Dete je iskreno
i kada laže,
jer kad te laže
ono ti kaže.

Ne zna da vara,
a baš bi htelo,
sve bi da radi
što ne bi smelo.

Verueje svima,
mnogo se smeje,
s detetom uvek
samo veselje.

Najveće blago
od svih je blaga,
sekunda s detetom
svima je draga.

Pesma iz knjige za decu ‚‚Najlepši osmeh‚‚.

Biografija pesnika – Rajko Glibo

Pripovjedač, pjesnik,dramski pisac, pisac udžbenika i esejist Rajko Glibo rođen je u selu Donja Vast, župa Uzdol 24.X.1940. Školovao se u Uzdolu, Prozoru, Zadru, Mostaru, Sarajevu i Zagrebu gdje je završio poslijediplomske studije i magistrirao 1986., onda doktorirao 1990. Objavio fakultetski udžbenik Lutkarstvo i scenska kultura u čemu mu je pružena pomoć Ministarstva kulture RH. … Настави са читањем “Biografija pesnika – Rajko Glibo”

Pripovjedač, pjesnik,dramski pisac, pisac udžbenika i esejist Rajko Glibo rođen je u selu Donja Vast, župa Uzdol 24.X.1940. Školovao se u Uzdolu, Prozoru, Zadru, Mostaru, Sarajevu i Zagrebu gdje je završio poslijediplomske studije i magistrirao 1986., onda doktorirao 1990. Objavio fakultetski udžbenik Lutkarstvo i scenska kultura u čemu mu je pružena pomoć Ministarstva kulture RH. Autor je i znanstvenih knjiga Medijska kultura, te studija Domoljublje i ‘otpadniđtvo’ Ive Andrića i mozaik knjiga Zrnca ramskog swunca, Prozor-Rama, (2004 ).

Njegove knjige poezije svjetlo dana ugledale su ovin redom:Promicanje, Sartajevo (1980), Biogradski lirskokazi, Zagreb (1995), Suputnice i supatnice, Zagreb (1995), Slutnje s Rakitja, Zagreb ( 1997 ), Dozivke, Vinkovci (2000 ), Sneni proplamsaji, Zagreb (2003 ), Očitovanja, ( Zagreb-Mostar, 2007.) Ova je knjiga poezije nagrađena 2008. godine uglednom književnom nagradom Antun Branko Šimić. Moje ode, (Split ( 2009 ), Slučajke, Zadar ( 2010 ). Knjiga je izabrana među tri najbolje knjige poezije na svijetu za 2010.godinu i Inokosnikov poj, Sokobanja (2010).

Knjige pripovijedaka imaju naslove:: Ramkinje, ( Sarajevo, 1988. ), Ramske legende, (Zagreb, 1997.), Učiteljsko iverje, Zagreb, 1997.), Moj Megido, Zagreb 2003. ), Prozorke, Prozor-Rama, 2004.) i Zastajkuše, ( Zadar-Mostar, 2008.), . Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u XX. stoljeću za MH Sarajevo- urednik, autor uvoda, napomena, predgovora… (Sarajevo, 2006.).

Rajko Glibo v.r.

BiH SETRajkoG sve svoje je uredio na poetesi je loptica

BALKANLUČENJE Društveni lonac ključa balkanlukom Nesklone silnice kapu mi kroje Prema receptima crvenih zasada Kradu moje JA preko barikada Molim da me puste da JA budem JA Ranjivi pjesmuljci u izlogu stoje Prazne čovječnosti svoje brige broje Besramni teror igra igre svoje Političko-policijska vrhuška Tuđim receptom svoj ugled rasipa Svoje neznanje u šutljivce presipa Mom … Настави са читањем “BiH SETRajkoG sve svoje je uredio na poetesi je loptica”

BALKANLUČENJE

Društveni lonac ključa balkanlukom
Nesklone silnice kapu mi kroje
Prema receptima crvenih zasada
Kradu moje JA preko barikada

Molim da me puste da JA budem JA
Ranjivi pjesmuljci u izlogu stoje
Prazne čovječnosti svoje brige broje
Besramni teror igra igre svoje

Političko-policijska vrhuška
Tuđim receptom svoj ugled rasipa
Svoje neznanje u šutljivce presipa

Mom usponu kroje sve strmiju stazu
Mir upitni ne miriše na dobro
Lovorike jada sve još nisam pobro

DIJAGNOZA
Još u Bosni krčka čorba balkanluka
A „bosanski blento“ svoju kajdu svira
Protektorat mu je nametnuta mjera
Tom sivilu sve je dalje mirna luka

Svuda po svijetu ječe duše naše
Etnomentalitet im bezočno kradu
Bosnu im iz srca silom iščupaše
Korijeni im pište u bolu i jadu

Tko u inat drugom bogomolje gradi
Tu ni kuće ni bogomolje nema
Tek uznike novi zajaše jadi

Oaze jada sapliću se same
Jedna drugoj priča svoje jadanje
Jaši ih zarazno bolesno ufanje

ČASNA PERA

Zima iz oaza jalovih istina
Dođe nepozvana i ušur uzima
I kada ih šibama moći šibaju
Kolege po peru svoj rejting znaju

U sedlu vlasti jaše prizemljaši
Udružuju snage mizernog otpora
Pisci su za njih čudna dijaspora
Jato neznalica pisaca se plaši

Nisu to lica sa sramotnih lista
Ponosni su svojim talentom i radom
Dobrote puni oni žive s nadom

Muči ih raskorak moći i nedaća
Muči ih žuđena staza ovječnjenja
Čiste im misli trpe ogrubljenja

ZD, 02.02.2010.

SVAKODNEVICA

Miču se ćupovi netrpeljivosti
Razrokih izgleda i sadržaja
Učmalost je kuma tih malenkosti
Jakih nagona a tankih osjećaja

Svoje sviraj a mene ne diraj
Zdrave silnice duša emanira
Virusom mržnje zaraženi vapaji
Naprasno mi nasrću na kuću mira

Bistrim sjećanja glancam uspomene
Moje JA sve manje liči na mene
Vagam riječi za ritmove skrojene

Što sam slovom jači sve žešće me gone
Svaka mržnja jaši svoje uporište
Vedra duša vapi toplo odmorište

ZD, 04.02.2010

STRUGANJE AUTONOMNOSTI

Mislim dakle jesam tjeskobo moja
Na svakom koraku skriven šiljak čeka
Jecaje mi guši pogled iz daleka
Beznadniji od bosanskog počeka

Nad našim tvorbama mutikaše jaše
Briju me naprasne destruktivne face
Tražim svoje JA i svoja uporišta
Stojan Mutikaša nema prenoćišta

Normalan život grdna je prevara
A svaka jedinka za nju se otima
Kusasta normala podmeće se svima

Moj mršavi znak utisnut u vrijeme
Poetike zdravog nepodobnog duha
Stroj mutikaša mu pelin juhu kuha

Pismo iz 1920

PISMO IZ 1920. Dozivke bez adresa u prazno ječe Guši se jeka radikalne pjesme Brojila novca broje tragedije Čovječnost ne curi sa svoje česme „Ovo je Bosna“ zaostalost pišti Zdrava čovječnost odmaknuta bdije Zao glas naprasno po kulturi bije Svatko poraz svoje čovječnosti krije Nobelovče dragi primi na znanje Nema lijeka za tako bolesno stanje … Настави са читањем “Pismo iz 1920”

PISMO IZ 1920.

Dozivke bez adresa u prazno ječe
Guši se jeka radikalne pjesme
Brojila novca broje tragedije
Čovječnost ne curi sa svoje česme

„Ovo je Bosna“ zaostalost pišti
Zdrava čovječnost odmaknuta bdije
Zao glas naprasno po kulturi bije
Svatko poraz svoje čovječnosti krije

Nobelovče dragi primi na znanje
Nema lijeka za tako bolesno stanje
Uzaludno je svo naše nadanje

Iz siromaštva svijet se svuda čupa
Balkanlukom smrdi balkanska rupa
Zadah joj se širi u istoj maniri