dvadeset pesama — Marina Adamović

dvadeset pesama poslala sam brezi i ona je dugo plakala na kiši dodala sam još samo par reči i ona je granama precrtala sve . otišla je s trave —  pobegla od dana sasula mi lišće — duboko pod kapke . detlić je izgrebao ime koje sam htela da joj pošaljem . sada mi ništa … Настави са читањем “dvadeset pesama — Marina Adamović”

dvadeset pesama poslala sam brezi

i ona je dugo plakala na kiši

dodala sam još samo par reči

i ona je granama precrtala sve

.

otišla je s trave

—  pobegla od dana

sasula mi lišće

— duboko pod kapke

.

detlić je izgrebao ime

koje sam htela da joj pošaljem

.

sada mi ništa nije važno

tražila sam

— po svim četvrtima

— moje breze

———————–više nema

PEKO LALIČIĆ, VAGANJE DANA

PEKO LALIČIĆ VAGANJE DANA Tek svanuo dan na vagu stavljam težak je odmorno sunce veliku nadu i ni gram više odmakao dan meri korake slutnje odmicanja i primicanja uspone i sunovrate na kafu miriše na benzin i rakiju zaudara na tasovima mu cufre i učinci vreva i tutnjava vrelina i gorčina jad i jed odjekuje … Настави са читањем “PEKO LALIČIĆ, VAGANJE DANA”

PEKO LALIČIĆ

VAGANJE DANA

Tek svanuo dan
na vagu stavljam

težak je
odmorno sunce
veliku nadu
i ni gram više

odmakao dan meri
korake
slutnje
odmicanja i primicanja
uspone i sunovrate
na kafu miriše
na benzin i rakiju
zaudara

na tasovima mu
cufre i učinci
vreva i tutnjava
vrelina i gorčina
jad i jed

odjekuje smehom
i lelekom
prolama se pesmom

znojem je okupan
zaliven ponekom suzom
i teži od pobrojanog

omrkao dan
boli glava
od pešačenja
zovki
psovki
i pogleda
težak je ko zemlja
mere mu nema

nadu u noć polaže
vera mu novo svitanje

Marina Adamović

iz procepa začuđenog neba zvezda je razdirala tamu ljudi su se pretvarali da spavaju a ona je čitala šta ko od njih misli sve je verno prenela Mesecu on šaptao Suncu na uranku Sunce je pogasilo sveće i otpoče predstava s glumcima bez traga Diogene poštovani stvore baci bure i prihvati ambru mirno gledaj nema … Настави са читањем “Marina Adamović”

iz procepa začuđenog neba

zvezda je razdirala tamu

ljudi su se pretvarali da spavaju

a ona je čitala šta ko od njih misli

sve je verno prenela Mesecu

on šaptao Suncu na uranku

Sunce je pogasilo sveće

i otpoče predstava s glumcima bez traga

Diogene

poštovani stvore

baci bure i prihvati ambru

mirno gledaj

nema nam pomoći