Znala si Da otopit će se zanosi Da će smijalice ostati usamljene Na rubovima tvojih usana Da će opustjeti predjeli Lastavičjih gnijezda Znao sam Da ćeš se kad zapušu Travanjski vjetrovi Navikavati na uspomene I dugo gasiti odrastanje S mašnicom u kosi I s krijesnicama Na rumenim obrazima Znala si Da u kišna jutra … Настави са читањем “ZNALI SMO – M. Popović”
No votes yet.
Please wait…
Znala si Da otopit će se zanosi Da će smijalice ostati usamljene Na rubovima tvojih usana Da će opustjeti predjeli Lastavičjih gnijezda
Znao sam Da ćeš se kad zapušu Travanjski vjetrovi Navikavati na uspomene I dugo gasiti odrastanje S mašnicom u kosi I s krijesnicama Na rumenim obrazima
Znala si Da u kišna jutra Sreća brzo vene, topi se I pamti kao zadnji Proljetni snjegovi
Znali smo Da ćemo jednom prerasti Blijede lampione U našoj maloj ulici Kao što se prerastu Tragovi djetinjstva Na izgrebanim koljenima I prvi neotplesani plesovi S bijelom mašnicom u kosi
Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost.
Види све чланке од Mirko Popović