TEBI
Otvorila sam kapiju mog srca
Ti uđe na krilima noći ove
Okupan sjajem ljubomornog mjeseca
Pohara dušu, misli, i snove.
Opila sam se čarobnim riječima
Pa pijano posrćem tražeći put,
Uzalud se ogrćem kaputom razuma
Drhtim kao na vodi vrbin prut.
Hipnotisanu, pogled me lomi
Ne umijem da odaberem novu cestu,
Zvjeri dopuštam da me lovi
Osuđena čekam na istom mjestu.
Zaplovih u te čežnjom uzburkane vode,
Moj čun nesigurno siječe bijelu pjenu
Kuda li me to rukavci odvode,
Na koju ću se slupati stijenu?
Zatečena u lavirintu stojim
Umorne nade oko mene lete,
Neću naći izlaz, a tako se bojim
Tuga već počela mrežu da plete.
Ja zaluđenik, u tom polju kružim
Misli pobjegle na druge strane
I sve sam željela da ti pružim
Prije nego novi dan svane.
Moj list, ti jedini umje da pročitaš
Koji čitati nije znao niko
Ode, a ja zaboravih da pitam
Kako se trijezni praznom slikom.