Sve me ovo na Troju podseća
na opsadu staru godinama,
kad Trojanci zidine braniše,
zbog poklona pade Troja sama.
Sve me ovo, na noć Troje seća
kad građani poklon otvoriše,
konj Trojanski, prokleta prevara,
od te noći nema Troje više.
Ovo sada baš na Troju liči,
naša vera i dobrota luda,
zar ponovo da primimo konja?
e pa neka kad “Troja” je svuda.
Nek mi samo neko ne zameri,
za crv sumnje što mi se probudi.
Ne primajte “poklone” olako,
Ne primajte… pašće “TROJA” ljudi.
Ne primajte, već smo ga dobili
u srcu se sada “TROJE” gnezdi,
zar čekate da nam se otvori,
da zlo počne iz konja da jezdi.
…………………………………
Baš mi žao eh… Evropo moja,
što postade sada nova Troja.
Milovan Petrović
–
Bravo majstore, samo fali još koja strofa?
Pozdrav.
——————– Hvala Srbislave!
——————–Upravo sam ubacio mali dodatak, mada lično mislim da nije ni bilo potrebno, pa ko razume,
——————– razume.
——————– VELIKI POZDRAV.