(Prepjevano po knjizi Cyrille Auboynoux
“La vérité sur Medjugorje, clef de la paix”)
Pišem, mislim, moju zadnju pjesmu
Ne kad mi se pisati prohtije
Već nad glavom kad dopiru riječi
I kroz ruku i uvijek s olovkom
Na papiru poruka nastaje
Prethodi joj uvijek nešto važno
Potaknuto i od drugih ljudi
A danas me slika Bogomajke
Vidjelica Gospe s Međugorja
Sjetila na jednu knjigu snažno
Koju mi je netko tad preveo
O Istini o Miru i Međugorju
Od francuskog pisca Auboynoux
Što govori o skrivenoj poruci
Gospe još od prvog prikazanja
Na mjestu jednog velikog stradanja
Na dan dvadesetipetog juna
Te godine osamdeset prve
Minulo je četrdeset ljeta
Od stradanja četrdeset prve
Na nebu se pojavile riječi
MIR MIR MIR
A od Gospe poznatog mi lika
Vidjelice prenijele mu riječi
Da jezikom slavenskih naroda
Mir treba da znači „mirite se“
„Rane Moga Sina još krvare
Zbog velikog grijeha župe ove
I ja tražim među vama ljude
Da se želje Njegove ostvare
Da Hrvati pruže prvi ruku
Da se sve strahote zaborave“
A vidjelice i sada pronose
Da će se Njen Zavjet ostvariti.