Žedan vode kraj izvora
gladan pored punog stola.
Zar ćeš uvek alav biti,
lažnom sjaju se diviti.
Zašto uvek iste muke
slađi hleb iz tuđe ruke.
Zar bi sve?…ma stani malo,
da bi drugim preostalo.
Sa svog stola jedi, pij
i od drugih ne traži.
Zašto ti uvek do tuđeg stalo,
vreme je… razmisli… trgni se malo.
Milovan Petrović
–
(Прочитано: 36 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.289.754 пута)