SVETLOST
Nikada više majsko polje
neće ostati bez cveća,
korenje neće odneti bujice…
Nikada više vihori sa planina
neće zaboraviti dolini lice….
Nikada više otrovna koplja
neće prikriti djavolje namere…
Nikada više bivši ljudi…
sa KRSTOM neće činiti zamene…
I bespokoj neće obojiti noći,
paučina neće pasti na oči….
Nikada više znakove kraj puta,
neće obojiti nestvarne želje…
Nikada više zablude lude
neće bojiti u prijatelje,
ni lepe reči, ni lažni osmeh
ni trenutke skupa provedene….
Sami smo rođeni,
sami se radujemo,
sami bolujemo
i bitke bijemo…
Nikada više
od svetlosti se ne sklanjajmo,
jer od nje jedino i stvarno živimo!
(c) Miladinović Sandra