OD TISINE SATKAN
Ostani daleko od tisine satkan,
i od zelje slatke sto mi dusu lomi,
gledaj me jacinom koja rusi stene,
pomisli ponekad: “ Da, ona postoji!”
I kada pokleknes, a neko te izda,
il’ moras da prastas i da vidas rane,
seti me se jasno sjajem obasjano,
pomisli ponekad:” Gde provodi dane?”
Kada case lomis i pevas do jutra,
i savest te muci zbog te misli vecne,
znaj ova je zemlja ipak jako tvrda,
oprosti i sebi, svi smo duse gresne!
Ostani daleko ti od misli satkan,
godine ce reci zasto zvezde trepte,
ovaj zivot nas, put je bezpovratan,
vece koje pada:” Kome li je teze?”
Ne, ne kvari dane tugom, niti setom,
niti lomi dusu, sacekaj da svane,
gledaj me jacinom koja rusi stene,
disi da te cujem i ne broji dane!
© Miladinovic Sandra
