MIRIS TRESNJE
Miris tresnje, a nije im vreme,
crvene, socne, ukusne,
kao prvi put ljubljene usne devojacke….
Tu kraj stare vodenice, nije im cas,
ali, osecaj ne vara glad i njen glas!
Pogled drzak, a pun srama – da zavara!!!?
Moze li, ko ce znati? Mozda ce?!
I suze ce prve pasti, kada shvati da
nista nije kao pre…..Ne….
U ovom vrtogu vlada oskudica osecanja,
i Milice cobanice nestale su sred orkana!
Kada zamisljeno nasloni lice uz koru oraha,
cuce klik orla sa neba, a suza iz njegovog oka,
pasce joj na dlan….!
Kameleon ce mozda ostvariti
svoj san……ali, bosonoga nece sresti Eminu,
niti Zonu Zamfirovu u aprilu u odeci nalik na likove
iz bajki…..nek sto pre shvati!
Naucice puteve i precice do svojih snova,
jos je snazna i mlada!!!
Hej, planine ime mi je Nada!!!
Volim vas!!!!
Cuje se zvonki glas! DALEKO….
© Miladinovic Sandra