IDEM
1.
Ikare
Poruči ocu
Da mi se ne primiče grudima
Spržiću mu krila
Spržiću i srž u njima
Jer večeras idem do jednog polja
Gdje je sve počelo
Idem tamo da im odnesem dan
Ikare
Ti bar letiš i vidiš
Ko noći to dade mjesec
Da krst vara
Dok se zjenice alama
U krvi tope
Ako znaš
E ti im vikni da bježe
Neka noge izlome
Neka Prokletijama ukradu ime
Jer večeras srcem zažižem
Svijeću u Dečanima
Večeras idem na jedno polje
Gdje je sve počelo
Idem Ikare
A ti leti
Večeras stupam sa Đurđevim Stupovima
Sa Moračom
Sa Ostrogom
Sa freškim miropomazanjem na čelu
Idem Ikare
Idem
Idem
A ti leti
2.
Idem Ikare
Idem ko sumanut
Nalokan letske vode
A oči i duša još žedne
I nikada se napiti neće
I kakav ovo lavirint
Tvoj nam otac izvaja
Kada je Tartar i desno i lijevo
A pravo kamen čeka čelo
Idem Ikare
Idem
Al’ ne bih ja
Stao bih
Pa bih se živ zazidao
Nego ono unutar
Još pamti
Još plamti
A ja ne
Ja
E kuku
E kukavan ja
Ako se k’o Orfej okrenem krstu
A ako se okrenem
E trčaću
E urlikaću
E tjeraću
Dok mi žuč zubi ne razbije
I naći ću
Tu utrobu
U kojoj đavolji zigot zaživljava
Pa ću je srcem spaliti
Idem
Idem
Nisam zaboravio
Ići ću ovako Ikare čitavim svijetom
Sa jednim poljem gdje je sve počelo
Umjesto kompasa
I svakog trenutka
Znaću gdje sam
Znaću kuda
Znaću ko sam
I nikoga ništa neću morati zapitati
Bože
kako je to lijepo
I OVO JE FOTKA KOJU SAM JA URADIO.
Ovu pjesmu prvi put sada objavljujem. Želim iskren komentar.
F A N T A S T I Č N O !
Čitala sam Vašu pjesmu na promociji knjige Ljubavni recePAT…oduševljena sam!BRAVO!
Pozdrav!
Gospodjo Ksenija, pokusavao sam da stupim sa Vama u kontakt, ali nisam uspio.
Kao prvo, neizmjerno Vam hvala sto ste prihvatili da mi procitate pjesmu u carskom Krusevcu. To mi je jedna od najdrazih pjesama, ali nikada nisam imao prilike da je javno govorim. Ja sam gospodina Ljuba zamolio da je procita nakon promocije zbornika uz pice, ali on me bratski uvrstio u program. Svima vama zahvalan sam na prijateljstvu.
Vasu sam fotografiju satima zagledao, analizirao i pitao se da li Vam se dopala pjesma i da li ste mogli da je dozivite.
Jos jednom puno Vam hvala sto ste procitali pjesmu i sto ste Vi mene pronasli.
Iskreno bih volio i da ja mogu da uradim nesto za sve vas.
Jos nesto, moja cerka se zove Ksenija.
ZABORAVIO SAM DA PITAM KAKO JE PUBLIKA I KAKO SU PJESNICI PRIHVATILI PJESMU?
Pozdrav!
Koja slučajnost..i Vaša kćer da nosi moje ime…slučajnost-sudbinska-reklo bi se!?!
Pjesma mi se dopala….kako i zašto…realno i životno!Da nije doživljenih životnih i realnih ratnih i poratnih dijelova moje stvarnosti-vjerojatno bi bilo mnogo teže…ovako…na žalost ili na sreću…život je ispisao svoje stranice i one su ostavile svojevrstan pečat na sve ovo što se zove sadašnjost!
Kako je publika prihvatila…
Pošto sam ja bila”gore”…na pozornici…netom uplovila u emocije…i ništa nije postojalo oko mene….sem Vaših osećanja pretočenih u reči….možda bi nešto više o tome mogao napisati Ljuba-on je bio publika!Ljubo,napiši nešto o doživljaju napisanog i pročitanog publici i pjesnicima…
G-dine Rade…
…ja sam tu-sasvim obična i mala pod ovim nebeskim svodom.Bezlična,tiha,dođoška..nekad izbjeglička, a sada veoma nostalgična balkanska duša koja pokušava opstati,živjeti i postojati u ovom carskom gradu koji me dočeka još prije(sad već)skoro 19 godina.Donese me ratni vihor mog rodnog kraja-donese i ostavi ovdje!A život…ponekad se čini tako teškim-ponekad tako lakim…
U čitavom životnom vjeku trajanja,kažu, doživimo samo pola sata sreću,mir i ljubav-sve ostalo su trice i kučine vredne zaborava!Tek oni koji ne mogu sve doživljeno prepustiti zaboravu-nižu riječi u bisernu nisku rečeničnih osjećaja..
Da,možete nešto da učinite za mene-PIŠITE!
Pozdrav od Ksenije!