Uspavanka

Spi mirno, zenice oka moga, Neka zvezde krase spokojom čelo tvoje. Spavaj u naručju mom, s blagoslovom od Boga Neka ti zaštitu od loših snova daju ruke moje. Laticama ruža milujem ti nežno lice Sa skuvanim čajem od nane koji piješ. Nežnim pokretima kao zamahom krila ptice Ja ti nameštam u krevetu medu kojeg uvek … Настави са читањем “Uspavanka”

Spi mirno, zenice oka moga,
Neka zvezde krase spokojom čelo tvoje.
Spavaj u naručju mom, s blagoslovom od Boga
Neka ti zaštitu od loših snova daju ruke moje.

Laticama ruža milujem ti nežno lice
Sa skuvanim čajem od nane koji piješ.
Nežnim pokretima kao zamahom krila ptice
Ja ti nameštam u krevetu medu kojeg uvek kriješ.

Zevni slatko, onako kako samo ti umeš
Sa tvojim protezanjem i osmehom tvojim.
Ušuškaću te u jastuke tvoje sve dok ne uspeš,
Da zaspiš i poneseš moju ljubav ovog sveta u snovima svojim.

Nije lako biti….

U telu peva prokleta krv… Odjekuje li to čist topao glas Ili je to samo falš? Poljupci gazele bude snene oči, Mame na toplinu, Strast osećaja nastalih za sekund! Malene ručice Držim uzbuđeno. Ljuljuškam uplakano telo U mom krilu. Tužan je taj pogled… Tako dalek… Tražeći slobodu Izvan belih, sumornih zidova. Šta to moje malo … Настави са читањем “Nije lako biti….”

U telu peva prokleta krv…
Odjekuje li to čist topao glas
Ili je to samo falš?

Poljupci gazele bude snene oči,
Mame na toplinu,
Strast osećaja nastalih za sekund!

Malene ručice
Držim uzbuđeno.
Ljuljuškam uplakano telo
U mom krilu.

Tužan je taj pogled…
Tako dalek…
Tražeći slobodu
Izvan belih, sumornih zidova.

Šta to moje malo srce misli?
Šta oseća?

ПЕТО ДЕТЕ…

ПЕТО ДЕТЕ… Давно сам уснио један сан у њему си била моје сунце, ноћ и дан с твојим ликом зоре су свитале звезде ми шапутале и за те питале из сна сам тебе украо срце и душу ти заувек дао На мојим грудима си снила у мом наручју сретна била твоје биће родило је нова … Настави са читањем “ПЕТО ДЕТЕ…”

ПЕТО ДЕТЕ…

Давно сам уснио један сан
у њему си била моје сунце, ноћ и дан
с твојим ликом зоре су свитале
звезде ми шапутале и за те питале
из сна сам тебе украо
срце и душу ти заувек дао
На мојим грудима си снила
у мом наручју сретна била
твоје биће родило је нова
четири бисера нашега кова
ал готово није драга моја
сан мој није жеља било која
Ја још сањам анђела једног
слатког, малог и чедног
по мислима он ми лута
за нас пита много пута
па те молим мили цвете
снаге нађи за пето дете….

Братислав Богдановић

КАД ЉУБАВ УМИРЕ…

КАД ЉУБАВ УМИРЕ… Клонуло је срце моје неће више да те воли дуго за та пламтело је па сад хоће да изгори Уморна је душа моја док волеше беше твоја сад је пусти нек почива кад већ више није жива Нестале су моје жеље обрисане успомене остале су само сене што прогоне ноћу мене Да … Настави са читањем “КАД ЉУБАВ УМИРЕ…”

КАД ЉУБАВ УМИРЕ…

Клонуло је срце моје
неће више да те воли
дуго за та пламтело је
па сад хоће да изгори
Уморна је душа моја
док волеше беше твоја
сад је пусти нек почива
кад већ више није жива
Нестале су моје жеље
обрисане успомене
остале су само сене
што прогоне ноћу мене
Да бар могу ја да спавам
па да онда срећу сањам
како тебе нисам срео
нисам срео, нит волео…

Братислав Богдановић

СТРАХ ОД НОЋИ – Татјана Ђулинац

Решио сам да победим свој страх ја од ноћи. Чим се први сумрак спусти у шетњу ћу поћи. Месец танак к’о переца неће ми помоћи. Не види се прст пред носом од густине ноћи. Кренем напред, ал чини се све у месту стојим. Завараћу мисли своје, звезде ћу да бројим. Избројао ја сам можда звезда … Настави са читањем “СТРАХ ОД НОЋИ – Татјана Ђулинац”

Решио сам да победим

свој страх ја од ноћи.

Чим се први сумрак спусти

у шетњу ћу поћи.

Месец танак к’о переца

неће ми помоћи.

Не види се прст пред носом

од густине ноћи.

Кренем напред, ал чини се

све у месту стојим.

Завараћу мисли своје,

звезде ћу да бројим.

Избројао ја сам можда

звезда неких осам.

Даље више не сећам се

слатко заспао сам.

Сада мислим, могао бих

ићи на крај света.

Јер, по ноћи шетао сам

од прозора до кревета.

U zatvorenom prostoru – Elizabeta Zec

U zatvorenom prostoru U zatvorenom prostoru ja sam ono što nisam – zatvorena polica obavijena paučinom sivih uspomena. U zatvorenom prostoru ja sam ono što nisam – fijukanje vetra koji zavija promuklo dok pomera dugine boje, a rastavlja njeno šarenilo podmuklo! U zatvorenom prostoru ja sam ono što nisam – isušeni pesak tereta koji traži … Настави са читањем “U zatvorenom prostoru – Elizabeta Zec”

ElezabetaZec

U zatvorenom prostoru

U zatvorenom prostoru
ja sam ono što nisam
– zatvorena polica obavijena
paučinom sivih uspomena.

U zatvorenom prostoru
ja sam ono što nisam
– fijukanje vetra koji zavija promuklo
dok pomera dugine boje,
a rastavlja njeno šarenilo podmuklo!

U zatvorenom prostoru
ja sam ono što nisam
– isušeni pesak tereta
koji traži put do svetlosti.

U zatvorenom prostoru
ja sam ono što nisam
– točak bez oslonca
što se kotrlja putem bez cilja.

(C) Elizabeta Zec

Staklena bašta

Hiper aktivno raspoloženje Struji u našoj atmosferi – Bioenergija leži u tvojim rukama –         smisao života se prokazao u Hristovom pogledu.     Grane otežane od tvojih reči, Grebu moje misli i golicaju moj jezik, Goneći me na raznolika iskušenja, Popraćena Luciferovim smehom!   Zagrljaj tvoj mi pruža sigurnost, Rađa u meni potrebu, Ganuće prema … Настави са читањем “Staklena bašta”

Hiper aktivno raspoloženje

Struji u našoj atmosferi –

Bioenergija leži u tvojim rukama

–         smisao života se prokazao

u Hristovom pogledu.

 

 

Grane otežane od tvojih reči,

Grebu moje misli

i golicaju moj jezik,

Goneći me na raznolika iskušenja,

Popraćena Luciferovim smehom!

 

Zagrljaj tvoj mi pruža sigurnost,

Rađa u meni potrebu,

Ganuće prema tebi

Oseti se na darovanoj amajliji

Pored tvog uzglavlja.

Dubina

1.   Tanano i umiljato obavija se oblak oko krošnji treperi vazdušašto dok uzima danak lepog vremena daje nagoveštaj dražesti slobode življenja sve patnje oduva jer nijednu reč ne prima k srcu…   2.   Otvara se prašnjava grobnica uspomena i slika zakopanih i neokaljanih ljudskim grehovima počivaju propušta sva aktuelna dešavanja jer štićena je … Настави са читањем “Dubina”

1.

 

Tanano i umiljato obavija se oblak oko krošnji

treperi vazdušašto dok uzima danak lepog vremena

daje nagoveštaj dražesti slobode življenja

sve patnje oduva jer nijednu reč ne prima k srcu…

 

2.

 

Otvara se prašnjava grobnica uspomena i slika

zakopanih i neokaljanih ljudskim grehovima počivaju

propušta sva aktuelna dešavanja jer štićena je vekovima

od kaljuge ljudskih misli, ambicija, strahova…

 

3.

 

U zagrljaju bezdana koprca se jedna nada istinska, drevna

kao memla – ugušena i zaboravljena, a opet puno puta spominjana,

jer, nije bitno njeno ime, njen značaj, uloga….

ali treba pogoditi pitanje, a odgovor samo naslutiti!

 

4.

 

Izdiše utroba otrov i prah; pepeo i krv; svoje stradanje

polako do svakog nivoa okrutnosti ne mareći za bol

izbacujući teško jednu misao, jednu reč, jednu molitvu

u putanji bez cilja, na putu svog prokletstva!

Ljubav prema tajnama, koje lutaju u prostoru i vremenu

Sakupljam mali podsetnik svojih Starih uspomena – Ne bih li na taj način izvukla poruke Koje kazuju glasovi u mom umu Vodeći me u samoću sunčanog nedeljnog jutra…. Veličam druge ljude Jer se tajno nadam u sebi Da će i oni veličati mene. Bisere mojih dana Navlače se na nevidljivu nit I nastaje Sveta ogrlica … Настави са читањем “Ljubav prema tajnama, koje lutaju u prostoru i vremenu”

Sakupljam mali podsetnik svojih
Starih uspomena
– Ne bih li na taj način izvukla poruke
Koje kazuju glasovi u mom umu
Vodeći me u samoću sunčanog nedeljnog jutra….

Veličam druge ljude
Jer se tajno nadam u sebi
Da će i oni veličati mene.

Bisere mojih dana
Navlače se na nevidljivu nit
I nastaje Sveta ogrlica Sećanja
Uzetih iz moje duše.

Iz mog dlana nastaju
Nove svetske lutalice
Koje vodi signal
Nepostojećeg vodiča
Sa svojim tužnim ritmičkim otkucajima
Podižu
i spuštaju
svoja mršava lutanjem
umorna tela.

Put bez tame

1. Hodi po blatnjavoj stazi sa maramom u ruci – Lelujavo-pijano grebući prstima na dnu Beznađa, a svakodnevnica dočarala vremenski tok muci – draž slatkog vina u grlu, pomisao je slađa. Vijugavom stazom gazi trag uvelog lišća Žudno tragajući za bezpućem jedino bliske nade Tražeći poznat zvuk tandrkanja koji nema trajanje Koji vodi na put … Настави са читањем “Put bez tame”

1.
Hodi po blatnjavoj stazi sa maramom u ruci –
Lelujavo-pijano grebući prstima na dnu Beznađa,
a svakodnevnica dočarala vremenski tok muci –
draž slatkog vina u grlu, pomisao je slađa.

Vijugavom stazom gazi trag uvelog lišća
Žudno tragajući za bezpućem jedino bliske nade
Tražeći poznat zvuk tandrkanja koji nema trajanje
Koji vodi na put bez tame.

2.
Zvuk pulsira na slepoočnici – sladak
opipljiv je posvuda kao bezdan bez dna
Neprekidno klizi kroz prste – bridak
tonovi u glavi razleteli se u prahu od mina.

Pod glatkom travom oseća ostatke uvelog cveća
Drhtajima osećajući jedino bliske uspomene
Zamišljeni miris dočarava beznadno svemoguće želje
Koji vodi na put bez tame.

3.
Mekani obrisi potamnelih stena – neobuhvatni
Oštricom puštaju krv na izdisaju bez oklevanja
Dok kaplje na zemlju, raste korov – vatreni
Jedini lekovi ( izazvane od neprekidne potrage) – protiv snevanja.

Beskrajni horizont ima oskudnu ponudu – nepredvidljiv
Izaziva jecaje bez utehe dotičući zenice same
Pogled na njega tako nepreglednog – neprihvatljiv
Koji vodi na put bez tame.

4.
Privlači mudrac rečima budućnosti – lutalice
sa nametljivim nagoveštajem Istine u svojim rečima
– onom ko je ne poznaje, čini se zastrašujuće – i čeka neznalice
Padajući u trans rugajući se Istini… vekovima.

Predosećaj vodi do zemlje proletera – neizvesno
dok rominja kisela kiša na bez ispunjene slikom, rame
vreme blagostanja uzput pokucaće na čelo – podsvesno
Koje vodi na put bez tame.