Vokali

ВОКАЛИ   Они су тонови блистави, од гласних жица зависни, ваздух их кити као тонске нити У целој октави.   Имају дисајне путеве чисте, хармоничне, вибрантне, сонорне. А- као асонанца, Е- се енергично размахује, не ескивира, помаже блиставо, Беатриче међу вокалима. Е- је развучен као смех, као мајстор који га сонира с муком јер хоће … Настави са читањем “Vokali”

ВОКАЛИ

 

Они су тонови блистави,

од гласних жица зависни,

ваздух их кити као тонске нити

У целој октави.

 

Имају дисајне путеве чисте,

хармоничне, вибрантне, сонорне.

А- као асонанца, Е- се енергично размахује,

не ескивира, помаже блиставо,

Беатриче међу вокалима.

Е- је развучен као смех, као мајстор који га

сонира с муком јер хоће да жице грла

напрегне до понора,

И- кад је високо, гуши као кашаљ,

стегне вилице иглама али је веза

вокала без умлаута,апотеоза српска.

 

О- је природно огласје, ономатопеја,

звучна осцилација, Отело без Дездемоне.

У- је ужас јер све потроши брзо,

као совин хук уздах се отме бурно,

као водоскок, умори се па сатре

док га А или О енергично прекоре

као учитељ свога ђака.

 

Породица вокала живи као хармонија,

као весела дружина распевана,

као дрхтаји ваздушне сирене,

ангажовано подносе све промене,

ефективно,инспиративно, опрезно, узорно.

 

 

Једно вибрантно Р- је дивни помоћник раскоши,

рушилачки охол као рокада кад штити владара,

рембрантовски величанствен,

првак у рвању са осталом браћом вокалском.

Р- је певачки рубато,

Као виолина кад јеца пицикато,

рапсодија развучена у рондо,

вокалски систем дрема тамо

где Р господари, узме реч у своје руке

па без по муке, као хрт кад стигне плен,

као божански врт, судбински прст

који пресуђује као смрт.

 

 

ВРЕМЕ ЈЕ ЗА ЧИСТИЛИШТЕ -Срећко Симић

  ВРЕМЕ ЈЕ ЗА ЧИСТИЛИШТЕ Сваком пролазнику и одбеглом робијашу што тамницу своју домом за ситне радости прозва Сваком детету што очима тумачи језик птица и што га за трпезу безимена скитница позва Сваком цвету што зори враћа осмех а земљи вечност лепоте и сваком песнику што стих му се оте док ноћ у свитање … Настави са читањем “ВРЕМЕ ЈЕ ЗА ЧИСТИЛИШТЕ -Срећко Симић”

 

ВРЕМЕ ЈЕ ЗА ЧИСТИЛИШТЕ

Сваком пролазнику
и одбеглом робијашу
што тамницу своју
домом за ситне радости
прозва
Сваком детету
што очима тумачи језик птица
и што га за трпезу
безимена скитница
позва
Сваком цвету
што зори враћа осмех
а земљи вечност лепоте
и сваком песнику
што стих му се оте
док ноћ у свитање пласти
и свакој ласти
што се у погледу сликара гнезди
ветру што кроз снове немирне језди
и свему што живети иште
понављам с јутра
понављам ћутке и гласно
време је за чистилиште.

МАРТ

Марат, марч, кожодер, дерикожа „Марат кози пријети, кожу ћу ти здријети“… Прљаве крпе снијега, около се вуку… Збркани ланци ждралова, уморни…ко да ће мријети, криче… Надиру воде смећарице… ледомеље… Све је у хуку, све је у буку… Превртљив свлак је ожујак Баба Марта, гладна намрштена… Зима је репом ошину, зубати марч, мрчем је омрчи… Недаде … Настави са читањем “МАРТ”

Марат, марч, кожодер, дерикожа
„Марат кози пријети, кожу ћу ти здријети“…
Прљаве крпе снијега, около се вуку…
Збркани ланци ждралова, уморни…ко да ће мријети,
криче…
Надиру воде смећарице…
ледомеље…
Све је у хуку, све је у буку…
Превртљив свлак је ожујак
Баба Марта, гладна намрштена…
Зима је репом ошину,
зубати марч, мрчем је омрчи…
Недаде јој жива дамара,
За јарчевима да потрчи…
Превртљив свлак…ожујак
И како марач одмиче,
тихо нечудом…
Зрачак сунчев танани,
Рогату бабу раздробиће…
С јарчевима да је сахрани…

(мојој) ЖЕНИ – Срећко Симић

За тебе што ми у снове зађеш и пронађеш сваки тренутак нежности. За тебе чијим именом назвах све улице којима наше стопе ходају За твоје лице са којим оживеше звезде падалице и кише посташе топле и меке. За јутра која ме радују када су све туге света туђе и далеке За тебе у овом предивном … Настави са читањем “(мојој) ЖЕНИ – Срећко Симић”

За тебе
што ми у снове зађеш
и пронађеш сваки тренутак нежности.
За тебе
чијим именом назвах све улице
којима наше стопе ходају
За твоје лице
са којим оживеше звезде падалице
и кише посташе топле и меке.
За јутра која ме радују
када су све туге света туђе и далеке
За тебе у овом предивном дану
ја немам ништа
осим ово срце на длану

 

Срећан осми март свим женама света

SUTRA ~ milka vukic v.

. Sutra ce se uskoro roditi… Novi zivot ce zivotom se oploditi… Sutra nema sive sjene… Sutra sunce greje  zaledjene. . Ispletat cu vezice sutrasnjice, Grliti sjaj zvezda, sunce celivati… Neservira sutra novo ponizenje…. Svako svoje trpi raspolozenje. . Kad dodje “sutra” puno mi ne treba; Malo soli, kruha, vode i topla soba…. Pod stitom … Настави са читањем “SUTRA ~ milka vukic v.”

.
Sutra ce se uskoro roditi…
Novi zivot ce zivotom se oploditi…
Sutra nema sive sjene…
Sutra sunce greje  zaledjene.
.
Ispletat cu vezice sutrasnjice,
Grliti sjaj zvezda, sunce celivati…
Neservira sutra novo ponizenje….
Svako svoje trpi raspolozenje.
.
Kad dodje “sutra” puno mi ne treba;
Malo soli, kruha, vode i topla soba….
Pod stitom Gospoda moga
Cekam put do Nebeskog Dvora.
.

STARI MESEC – Milovan Petrović

    STARI MESEC Mesec stari noćas nas tražio a nas nema pa se zamislio ni zvezde mu nisu znale reći gde smo mogli baš noćas uteći. Mesec stari baš se zabrinuo jer o nama ništa nije čuo nije znao da smo posvađani a da su nas posvađali dani. Da je znao on bi se … Настави са читањем “STARI MESEC – Milovan Petrović”

 

 

Relaterad bild

STARI MESEC

Mesec stari noćas nas tražio
a nas nema pa se zamislio
ni zvezde mu nisu znale reći
gde smo mogli baš noćas uteći.

Mesec stari baš se zabrinuo
jer o nama ništa nije čuo
nije znao da smo posvađani
a da su nas posvađali dani.

Da je znao on bi se trudio
kako bi nas noću pomirio
danu bi se zamerio jako
što nas eto, posvađao tako.

Milovan Petrović

Промоција књиге ДАН ПОСЛЕ Мирослава Миће Живановића

U Beloj sali KCK, koja je bila ispunjena do poslednjeg mesta, 10.03.2016. godine u organizaciji Kulturnog centra Kruševac i Udruženja pesnika Srbije – PoezijaSRB održana je promocija knjige *DAN POSLE* i audio diska *SAMO TI SI ZNALA* Miroslava Miće Živanovića. U programu koji je osmilio sam autor, a koji je vodila Jelena Djordjević nastupili su … Настави са читањем “Промоција књиге ДАН ПОСЛЕ Мирослава Миће Живановића”

U Beloj sali KCK, koja je bila ispunjena do poslednjeg mesta, 10.03.2016. godine u organizaciji Kulturnog centra Kruševac i Udruženja pesnika Srbije – PoezijaSRB održana je promocija knjige *DAN POSLE* i audio diska *SAMO TI SI ZNALA* Miroslava Miće Živanovića. U programu koji je osmilio sam autor, a koji je vodila Jelena Djordjević nastupili su Marija Vujić, Nenad Golobović, orkestar Duce Pejčića i Radmila Bajić. Za realizaciju programa bili su zaduženi Branko Simić i Marko Višnjić. Pogledajte slike na fejsu

Preslušajte audio zapis promocije

ДАН ПОСЛЕ
29.06.2001.

Јуче је ђаво засео
на престо Лазарев
Господе,
продали смо душу
поклекли на колена пали

Ако је ово понижење
спасење које нудиш
ако смо толико мали
нека је проклето име српско,
род и вера
Душанова молитва
Кнежева клетва и вечера
и Видовдан
Настави са читањем “Промоција књиге ДАН ПОСЛЕ Мирослава Миће Живановића”

Iz zbirke “ORAŠKE MAGLE” Svetozar N.Popović

V A T R A -Branku Miljkoviću- *** DOK VRIJEME PLOČNICIMA SKITA PROCVALE SU KRVAVE LOBANJE SA PRSTIMA NESTALIM U VATRU TIHA ŽETVA IZ PEPELA ŽANJE *** VATRA ZEMLJI ISPIJA MIR ISPISUJE GRANE LISTOM VATRA KLJUČEVIMA TAMNICE U NOCNOM MIRU OPIPAVA ZGARIŠTE SKELETA IZGARANOG IZ OČNOGA VIDA *** DANAS NA POGREBU SAHRANA RUKU I VILICA … Настави са читањем “Iz zbirke “ORAŠKE MAGLE” Svetozar N.Popović”

V A T R A
-Branku Miljkoviću-
***
DOK VRIJEME PLOČNICIMA SKITA
PROCVALE SU KRVAVE LOBANJE
SA PRSTIMA NESTALIM U VATRU
TIHA ŽETVA IZ PEPELA ŽANJE

***
VATRA ZEMLJI ISPIJA MIR
ISPISUJE GRANE LISTOM
VATRA KLJUČEVIMA TAMNICE
U NOCNOM MIRU
OPIPAVA ZGARIŠTE SKELETA
IZGARANOG IZ OČNOGA VIDA

***
DANAS NA POGREBU
SAHRANA RUKU I VILICA
LELEK DO NEBA
KRV SU SAHRANILI
NEKO IME SRELO SE SA SMRĆU
JUPROS U DVORIŠTU
OTRGLO TE JE OD KOSTIJU
SMRTI BLATNJAVA
ŠTO ŽIVIŠ ZA SUSRET
LOBANJE SA KRSTOVIMA
***
DANAS NA GROBLJU
ZA DVIJE GLAVE U JEDNOM SANDUKU
UVIJENE U POKROVU OD TKANJA
TRAŽIMO SMRT ZA SMRT PRETICANJA

VEČE EVO NAS PONOVO NA GROBLJU
MILUJEMO BUNILO U KRILU
LOBANJAMA PREBROJAVAM ZUBE
KROZ PRIČU ISPRIČANIH SJEĆANJA

***
NA KRŠTENJU SUDBINE GORA
PO PIJESKU I PEPELU
U KRVI ZATVORENIH VULKANA
SUDBINE SA UZDAHOM MJESEČINE
KORAČA PJESNIK NOGAMA UMORA

DEMON DEMIJURG -Nena Miljanović

DEMON DEMIJURG Ohlađena do ispod nule Zagrevam se iščitavanjem starih pesama o tebi Kao ostarela košuta na izdisaju Drhtim I iz očiju istačem poslednja topla jelenska pojila Polumrtva Pijem te sa njih I raskravljena kapima prošlosti Osećam ponovo drhut života u prsima : To mi se ptica izmrzla pokreće iza grudne kosti P(r)obuđena Novim perima … Настави са читањем “DEMON DEMIJURG -Nena Miljanović”

DEMON DEMIJURG

Ohlađena do ispod nule
Zagrevam se iščitavanjem starih pesama o tebi
Kao ostarela košuta na izdisaju
Drhtim
I iz očiju istačem poslednja topla jelenska pojila
Polumrtva
Pijem te sa njih
I raskravljena kapima prošlosti
Osećam ponovo drhut života u prsima :
To mi se ptica izmrzla pokreće iza grudne kosti
P(r)obuđena
Novim perima u starim krilima
Ostavlja leglo ledenog poetskog ćutanja
I nosi me
Krilima Palog Anđela Poezije …

Letim ponovo
Telom bez težine godina
I mislima bez zlopamćenja
Jedrim najedralom pesmom za tvojim tragom
U susret potamneloj Južnoj Zvezdi Ljubavi
Koja i kad više ne svetli
Greje pepelom stare vatre…

Pribegavam lukavstvu Demona Pisanja
Kao Demijurg
Stvaram ljubav i sebe stihovima
Pisanjem novih poema na staru temu
Prepisujem prošlosti u sadašnjost
U kojoj o(p)stajem
Na nuli:
Živa pesnikinja i neživa žena

copyrgiht © Nena Miljanović

Priča – Miro Beribaka

Priča… . Voljeli smo se nekad… mladi smo bili voljeli se bezazleno i bez obećanja, drhtali smo na skrovitim mjestima ljubeći mladeže jedno drugom, šaputali nježne riječi onako kako smo znali… Aleja nas je voljela i mi smo voljeli Aleju voljeli smo fijakere, a da se nikada njima vozili nismo… Sanjali da odemo u San … Настави са читањем “Priča – Miro Beribaka”

Priča…

.

Voljeli smo se nekad… mladi smo bili

voljeli se bezazleno i bez obećanja,

drhtali smo na skrovitim mjestima

ljubeći mladeže jedno drugom,

šaputali nježne riječi onako kako smo znali…

Aleja nas je voljela i mi smo voljeli Aleju

voljeli smo fijakere,

a da se nikada njima vozili nismo…

Sanjali da odemo u San Francisco

i stavimo cvijet u kosu, smijali se snovima…

suncu, vjetru, sami sebi, svemu smo se smijali…

ne znajući koliko smo srećni…

Slušali smo Hendriksa i divili se,

pjevušili uz Dugme i Azru

i mislili da svako vrijeme ima svog Štulića…

Grlili se i pili espreso

jedno drugom puhali u lice dim od cigarete…

Voljesmo se u trenutku

bez zaklinjanja na vječnost…

voljesmo se od danas do sutra…

.

Oboje smo svoj put zamišljali drugačijim

i na drugu stranu, negdje daleko,

mnogo dalje od sarajevske tjeskobe…

one mile tjeskobe…

nemoćni da se odupremo sebi

mislili smo da to tako mora…

Rastasmo se zagrljeni, u tišini

tek poneka suza i

-čuvaj se…

ne zaboravi-…

.

Godine su prošle dok dlanom o dlan

svi moji putevi išli su u krug,

sjećah je se misleći da nije stvarna

da tek je davnašnjii san…

.

Sreli smo se nenadano,

na raskršću ispred prodavnice bižuterije

gdje svi nekud žure za putevima nedostižnim

i gdje Cigančići nadglasavaju vrevu

moleći za koju paru.

Samo sam čuo -jel me možeš prepoznati-…

stegoh je oko struka, -a kako si ti mene poznala-…

.

Ulica se isprazni u trenu… ostadosmo sami…

.

I dugo smo hodali, gledali se u oči

jedno drugome pričali o sebi

ne spominjući teškoće kojih smo se nagledali…

koje su boljele ili još bole…

Zagrljeni i bez riječi u predvorju hotela

pili smo espreso,

hotelski tiho, čula se Arsenova “Sve što znaš o meni“,

spuštah joj prstom poljubac na usne

srećan što me gledaju oči njene sjajne…

.

U sterilnoj sobi ponad, drhtali smo opet

i ljubili jedno drugom bore,

igrala su srca naša u ritmu peruanskih frula

letjeli smo bez bojazni visovima sreće

kao kad smo bili slobodni i mladi,

voljesmo se grijehom

bezazleno i bez obećanja,

čak ni krivnju osjećali nismo…

.

Rastasmo se opet, nismo se ni opirali

čak ni telefone razmijenili nismo

ovaj put smo znali da sad tako treba,

poljubismo se dok sa tugom miješala se nada

možda opet… možda nekad…

Nije bilo suza, tek pogledi sjetni

i -čuvaj se-

znajući da se zaboraviti nećemo…

.

Miro Beribaka