U RALJAMA POROKA-Miroslav Krnjeta

Opet pijan bušnog džepa
hoću još hoću do kraja,
sve flaše ispijene bez čepa
nemam ni za zelenog zmaja.

Želja mi srce jede
moram u svet bez bola,
propalica u sobi bede
besna kerina na poroke prede.

Kako da ugasim strašnu glad
dao bi gas a nemam dinar
pojeo bi ceo Beograd
za gutljaj ili dim kao strvinar.

Kako mrzim sebe i svet
klošar zaljubljen u tablete,
nosim smrdljivu jaknu i bušan krevet
samo daj da osetim žilete.

Tresem se znoj me kupa
puca um a ne znam kuda,
doručkujem malu porciju dopa
vraćam se u zemlju čuda.

Ceo dan me vozaju pilule
ljube lagano moja oba oka,
kako su verne i uvek vole
klošar sam u raljama poroka.

AFORIZMI *MIHAJLO ĆIRKOVIĆ – ĆIRA (Iz knjige “ZAŠTO SMO SE SRELI”)

*Ego mi raste u visinu na uštrb širine.

*Strpljenje treba da ima granicu, jer oštri i tupi, sečivo odluke.
*Kada smo vlasnici stranih remek-dela mi smo u službi strane kulture.
*Koliko se stidim što se plašim, toliko se plašim da se ne postidim.
*Patnja za ženom je korisna jer ju je donela spoznaja ideala.
*Biblioteka nije broj knjiga na polici, već na čitanju.
*Do životnog cilja stiže se trkom nagona i uma.
*Hvala ti potsvesti, oduzela si mi pamćenje. Pamćenje je poredjenje.
*Kada nam je loše: “Bog nas kažnjava”. Ne nije u nama.
*Tražimo nove prijatelje jer ne menjamo stare navike.
*Imao sam snage da me misao uvuče u sebe, a ne da ja izadjem iz nje.
*Pobednici ratnih užasa su neprijatelji-dezerteri.
*U starosti ne negujemo navike mladosti, već vreme njihovog nastanka.
*Što smo stariji pijemo iz većih čaša, da se ne promašimo u kucanju.
*Najbezbednije mesto od granatiranja je rov prethodne granate.
*Da li je ranjeno srce Amorovom strelicom bolesno srce?
*Amore, Amore, od tvoje strelice samo krvarim.
*Iz mog zahvalnog srca Amorova strelica je olistala.
*Samoća je često otpor čoporativnim zakonima Postanja.
*Vodu najbolje zasladi žedj.
*Sudbina mode je da se menja jer i ona je došla promenom.
*Pravo putovanje u nepoznato, je putovanje sa nepoznatim.
*U mazohisti čuči sadista koji mu leči dušu.

SVIĆE LI – Mirko Popović

Oslone zemaljski, spotičem se
o klupe, o gromoglasje: Est Deus in nobis?
Demijurgu se kamenog mira
stamenih zvonika Međugorja priklanja
moj embrion nestalnosti i vatra
nesagorena. Otvaram
potrošene knjige, staze sivo-mokre
kao čavli oštre pod nožjem
što tabaná, koje bi za svim katarkama
što bez kormilara otploviše.
Настави са читањем “SVIĆE LI – Mirko Popović”

У њедрима Геје – Сања Лукић

Ти, што израњаш из дубина морског плаветнила

што се рађаш на стијенама орканских вјетрова

у немоћним њедрима Геје усни.

Ти, бесмртан у сазвежђу небеском

разапет у тајни пред истином.

Прећути!

У Богојављенској ноћи несаној,

Још  један крик у аду

хиљаду немира у њедрима док спремам постељу Урану.

Ти што израњаш из мојих мисли

као бисер у свили васкрсни.

Vama koji pišete poeziju *Dragojlo Jović

Poštovani prijatelji lepe pisane reči,

Ovaj sajt je namenjen svima koji vole da čitaju poeziju i onima koji poeziju stvaraju. Poziv Predsednika udruženja pesnika Srbije PoezijaSRB je namenjen svima koji pišu da svoju poeziju šalju i da ta poezija dodje do čitalačke publike. Svakom je sajt na usluzi u različitim opcijama:
-da samo piše i šalje svoju poeziju;
-da piše, šalje i bude član Udruženja pesnika SRB;
-da redovno prati sajt i kritički komentariše sve ono što na sajtu postoji.
Dakle, ima li većih mogućnosti negde drugde.
Zato, šaljite Vašu poeziju, jer sve što nije pročitano kao da nije ni napisano.

Srdačno. https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif

SLAVA GOSPODU-Miroslav Krnjeta

Slava Gospodu tvorcu
svedržitelju,
grešne nam duše čuva
da ih lavine grehova
ne samelju.
Slava tebi Gospode milostivi
na soli i hlebu,
večni izvore svih ljubavi
greješ srca grliš nas
pokazuješ put ka nebu
praštaš i daješ spas.
Slava Gospodu utočištu
tužnih,umornih i slabih
krepiš i daješ snage
tvojom moćnom rukom
pružaš im zaštitu
vraćaš posrnule na noge.
Slava Gospodu na životu
gledamo tvorevinu svu
njenu lepotu,
živimo od milosti Nebeskog Cara
Bože od tvoje ljubavi
nema lepšeg dara.
Slava Gospodu na pokajanju
suzama da operemo grehe
nađemo put iskupljenju,
voli Otac decu pored sebe
a ne u jami
u mukama i večnoj
tami.
Slava Gospodu na molitvi
hiljadama zvona i svetoj crkvi,
kada smo u blatu i ostavljeni
zove nas u dom Gospodnji
dođite u zagrljaj meni.
Daje nam vere i nade
srca će videti sunčane livade
zvona i krst uliti mira
kad ljubav Gospodnja
dušu miluje i pesma
anđela toplinom je
dira.
Slava Gospodu sprema nam
rajsku sobu
slava krstu časnome
nebeskim sjajem
ne da nas gospodaru zlome,
Slava Gospodu na zemlji
i na nebu.

DOBRO JUTRO, NADO

Sirene su označile prestanak agresije.
Otišla sam do bolnice
po dnevnu dozu terapije.
Još sam bila u hodniku
kada se začula nova,
suprotnog značenja.
Ni “vratiću se za pečat”
nisam rekla medicinskoj sestri,
pojurila sam sinčiću
koji je ostao u “nepoznatom” stanu
nepoznatog dede.
Zagrlila sam ga i liftom spustila u
podzemlje.
Nigde nikoga.
Pričala sam mu,
pevala,
izvodila predstavu pozorišta u
tunelu.
Kako bacim pogled na nebo,
setim se zla koje je Balkan doživljavao
devedesetih godina.
Sada mnogo mladih
oseća posledice u telima.
O ostalome, ne bih
Dosta
Dobro jutro, nado.

Vreme tuge- Marijana Bogdanovic

Doslo neko vreme
kada moje oko
setna neka suza
neprestano kvasi.
Postalo je ono
tamno i duboko,
nema srece koja
tako nezno mazi.
Nestali su oni dani…
Sada ih brojim,
kad mi lice bese
osmehom spokojnim
prekriveno, lepo.
A sad je daleko…
I da li ce doci?
Umorne su noci
besane i teske..
Cekaju na nesto,
secaju me vesto
hrabre me i bodre
na putu do slobode.

ЧЕРГА – Јасмина Димитријевић

ЧЕРГА

Месец се стидљиво појавио иза облака
Над великом пољаном спушта се вече
Чује се љутито рзање коња
Даире у ритму звече ли звече.

Пољана се шарени од јефтиног цица
Босе ноге весело поскакују у трави
Звонки смех се чује веома далеко
Јер циганска черга свако вече слави.

Ни куће ни дома немају они
Где им се свиди ту шатор направе
Разлог им не треба да буду срећни
Ако су данас сити то увече славе.

Уз звуке даира и веселог смеха
Циганска песма сетна ко душа
Даље мало виолина цвили
Хоће ли гудало нејака рука да слуша?

Док свира гледа омладину младу
Која не зна како љубав боли
Он тугује и никада прежалити неће
Што бела жена њега не воли.

Зар боја коже да препрека буде
Срце његово воли много јаче
Сиромах јесте али богате душе
Уз виолину тужан јеца и плаче.

Музика и песма дуго се оре
И ако се давно спустило вече
Старом Циги на гудало клонула глава
А жице на виолини и даље цвиле и јече.

Настави са читањем “ЧЕРГА – Јасмина Димитријевић”

Sama – Marijana Bogdanovic

Kada misli mi se sklone
ne znam na koju bih stranu,
Pobegla bih rado
plasim se da ostavim me samu.
Cesto me vrebaju senke
okretajuci mi ledja,
Ne znas i nikad nisi
Da…To me strasno vredja.
I sve da podnesem mogu
I udarac i galamu,
Ali prevaliti jos ne mogu
Molim te, ne ostavljaj me samu.
Padace teske kise
a ja cu stajati sama
sve dok jednoga dana
preglasna ne bude galama.
Kako da stisam tugu
dok para srce moje?
Lako se prkozi tuzi
kada se deli na dvoje.
A ja sam ostala sama
i sada sve mi smeta,
Prisutnost tvoja me slama
ko senka sada se setas.
I nema onih dana ni onog
predivnog leta,
Kada si bio mi hrana,
Vazduh i voda, o nema…
Sada si samo avet nekog minulog doba,
Zakleto predamnom stojis
zavestan bices do groba.
A ja necu tako da stojis
ko vojnik pred generalom,
Ja hocu da me volis,
Da se ne osecam samom.