Još istine
Nisam video,
Tvoje iskrene,
Tvoje lepotne.
Al’ jesam snivao,
Tu ćuteći pričao,
Mislima ljubio,
Rukama voleo,
O tebi sve znao,
Pa sve sam ti bio,
I kao da jesam,
A nisam…
Добродошли!
Stidljivo svetlost beži od tame,
tiha iskra u moru se stiša,
misli moje ostadoše same,
u kupeu od Varne do Niša.
Kao usud u meni navire,
sećanje na ljubav i tvoje sve,
od reči tvoje sve u meni mre
“ne idvaj sega, šte bde dobre”.
Otkinuh parče Božijeg raja,
čednosti tvojoj poruših kule,
svedok postah prvog ti jecaja,
i želja što su u te buknule.
Pohotne misli, otrovne kobre,
u trenu rasute ti bisere,
ne čuh reči zbog lažne aure,
“ne idvaj sega, šte bde dobre”.
Oprosti Bože grešan sam bio,
slovenska krv tad buknu u meni,
njenu mladost k’o vino sam pio,
Sa usana njenih greh blaženi.
Ne tražim sreću zbog glave lude,
sva carstva sveta da mi sad nude,
zbog reči tvoje neka mi sude,
“ne idvaj sega, dobre šte bde”.
Ljubav našu još vozovi nose,
često sebe pitam u samoći,
možda te sada već drugi prose,
možda mi nikada nećeš doći
Sad tužno gledam u srećne ljude,
slike u oku jasno mi sude,
misli naviru, same se nude,
“ne idvaj sega, dobre šte bde”.
autor
Jovica N. Đorđević
Kada srce hoće
Zabranjeno voće
Kada hoće, hoće
To azijsko voće
Il’ jabuke zrele
Možda i prezrele
Srcu se baš jelo
Mada nije smelo
Pogodi me strelac strelom
Suncem žarenom, vrućom, vrelom
Pogodi me u sred srca
Pa je ono krhko puca
Tom čarobnom, brzom strelom
Prekri moje lice velom
Uze nevinost srcu belom
A i mome biću celom
RAT
Tika, taka, otkucava sat
Vreme je hladno
Bliži se rat
Tika, taka, otkucava sat
Tika, taka, otkucava sat
Davno to beše, bio je rat
Pala je Atina, Carigrad i Rim
Ljudi su patili svojim srcem svim
Tika, taka, otkucava sat
Davno se desio krstaški rat
Davno je bio Prvi, Drugi, Treći
A narod je hteo ići ka sreći
Tika, taka, otkucava sat
Turci su napali, bio je rat
Kosovo naše krvlju zaprljano
Zbog toga još plačemo, a bilo je davno
Tika taka, otkucava sat
Desio se znani Prvi svetski rat
Naši junaci na Krf su otišli
I mnogi nisu smrt zaobišli