PTICA-Aleksandra Mladenović

PTICA   Ima jedna ptica,u svom svetu sama. Iz kaveza malog mile pesme peva, o nadi,o letu,o lepom u nama, svoje parče neba neumorno sneva.   Ta se ptica zove……,al’ to ne razume, u kavezu malom svila svoj je dom. Izašla bi preko,al’ kako,ne ume, teško njenom srcu i nebu nad njom.   Pa se tešeć’ … Настави са читањем “PTICA-Aleksandra Mladenović”

PTICA

 

Ima jedna ptica,u svom svetu sama.

Iz kaveza malog mile pesme peva,

o nadi,o letu,o lepom u nama,

svoje parče neba neumorno sneva.

 

Ta se ptica zove……,al’ to ne razume,

u kavezu malom svila svoj je dom.

Izašla bi preko,al’ kako,ne ume,

teško njenom srcu i nebu nad njom.

 

Pa se tešeć’ pita,kad umine poj:

“Kako li su sestre s’ one druge strane,

da l’ provode  one k’o ja, život svoj,

il’ im neko lepše Sunce,tamo,grane?”

 

Samo Tvorac čuje njenog bića jade,

samo On razume da l’ je srećna,tužna,

i zašto joj tako tešku sudbu dade,

k’o zatvorenika ni kriva,ni dužna.

 

A svakim je časom lepša pesma njena,

u malenom oku nema iskre tuge.

Pa ponosno peva iz sna probuđena:

“U kavezu,to su one ptice druge!”

 

Ta je sreća bila vrlo kratkog veka,

u milosnom srcu k’o što uvek biva.

“Za sestrice mile,da l’ postoji leka?”-

zapita se ona,ni dužna,ni kriva.

 

Ima jedna ptica,u svom svetu sama.

Slobodna je,ali tužne pesme peva.

O žalosti sužnja,o ružnom u nama,

sad za svoje sestre parče neba sneva.

 

OGLEDALO-Aleksandra Mladenović

OGLEDALO   U ogledalu ugledah lice nekog, tako čudnog,bezizraznog lika. Pomislih na tren,utvara je to, neka davno zaboravljena slika.   Danas mi je sebe otvorila u času, ta druga stvarnost -iluzija čista; da ne mogu preći na drugu trasu i nikada više biti sebi ista.   Približih lice tom stvoru od stakla vreli dah nam … Настави са читањем “OGLEDALO-Aleksandra Mladenović”

OGLEDALO

 

U ogledalu ugledah lice nekog,

tako čudnog,bezizraznog lika.

Pomislih na tren,utvara je to,

neka davno zaboravljena slika.

 

Danas mi je sebe otvorila u času,

ta druga stvarnost -iluzija čista;

da ne mogu preći na drugu trasu

i nikada više biti sebi ista.

 

Približih lice tom stvoru od stakla

vreli dah nam zamagli usne obema,

al’ ledeni dodir trgnu me iz pakla

gde tragah za nekim koga davno nema.

 

Ogledalo bacih od žali i besa;

da pukne,gle,čuda, ni tad nije htelo.

Da pobegnem ne mogu iz ovog telesa,

već sutra ogledalo čekaće me celo.

 

Da proniknem sama večnost će me stati

u zakone pisane bez  ijednog slova.

Ogledalo moje,uvek mi se vrati,

bez tebe mi zalud sva svitanja nova.

PESNIČKO VEČE U KRUŠEVCU

У организацији Културног центра Крушевац, у оквиру Лета Културе 2009 које се организује под покровитељством Града Крушевца, публика ће уживати у поезији два врсна песника: Миодрага Миће Јакшића и Светлане Биорац-Матић, иначе чланова сајта ПОЕЗИЈАСЦГ, који су квалитетом своје поезије освојили бројне награде и признања широм Србије, а и Света… У програму ће поред најављених … Настави са читањем “PESNIČKO VEČE U KRUŠEVCU”

DvaPesnikaiLepaS
У организацији Културног центра Крушевац, у оквиру Лета Културе 2009 које се организује под покровитељством Града Крушевца, публика ће уживати у поезији два врсна песника: Миодрага Миће Јакшића и Светлане Биорац-Матић, иначе чланова сајта ПОЕЗИЈАСЦГ, који су квалитетом своје поезије освојили бројне награде и признања широм Србије, а и Света…

У програму ће поред најављених садржаја бити и бројних изненађена, муђу којима ће најпријатније свакaко бити и наш специјални гост, члан Удружења Српских писаца Швајцарске Лепа Симић, као и Миљојко Милојевић из Београда и гости песници из Алексинца: Срба Матић, Александра Павловић – Теда и Слободан Ганић… Па изволите, придружите нам се…

LUKA BUDUĆNOSTI – Aleksandra Mladenović

LUKA BUDUĆNOSTI Na usamljenoj trošnoj stanici, kao pod kišobranom prošlosti, jedna je žena zastala. Drhtavom rukom se grčevito pridržavala za izbledelu sliku svog detinjstva, kao da bi je neka nevidljiva sila htela oteti od nje (tako ju je držala na kiši tog dana).

AleksandraM

LUKA BUDUĆNOSTI

Na usamljenoj trošnoj stanici,

kao pod kišobranom prošlosti,

jedna je žena zastala.

Drhtavom rukom se grčevito pridržavala

za izbledelu sliku svog detinjstva,

kao da bi je neka nevidljiva sila

htela oteti od nje

(tako ju je držala na kiši tog dana).

Настави са читањем “LUKA BUDUĆNOSTI – Aleksandra Mladenović”

Uzalud se trudiš – Danja Đokić

Uzalud se trudiš Uzalud se trudiš biti Ono što ne možeš. Pod obodom neba Dva ti pečata otisnuta Danom rođenja, A ja ti zavještana Za neka buduća Duhovna osvještenja. Dajem novčić za Tvoje misli uzburkane. Nije ovo vrijeme za Nova pogrešna opredjeljenja I nove otvorene rane. Ali, istina se nameće Kao neminovnost: Stvarnost je gorčina … Настави са читањем “Uzalud se trudiš – Danja Đokić”

Danja Djokić

Uzalud se trudiš


Uzalud se trudiš biti
Ono što ne možeš.
Pod obodom neba
Dva ti pečata otisnuta
Danom rođenja,
A ja ti zavještana
Za neka buduća
Duhovna osvještenja.
Dajem novčić za
Tvoje misli uzburkane.
Nije ovo vrijeme za
Nova pogrešna opredjeljenja
I nove otvorene rane.
Ali, istina se nameće
Kao neminovnost:
Stvarnost je gorčina
A ljubav su rijetko
Dosanjane sanje.
Pa se izbori, od dva zla
Odaberi ono manje.

Настави са читањем “Uzalud se trudiš – Danja Đokić”

OČI VREMENA – Aleksandra Mladenović

OČI VREMENA Oči vremena su bezbojne. Čovek, u njihovom sjaju, dobija boju prostora u kome, te iste oči, vajaju njegov lik. (C) Aleksandra Mladenović

Aleksandra Mladenović

OČI VREMENA

Oči vremena

su bezbojne.

Čovek,

u njihovom sjaju,

dobija boju prostora

u kome,

te iste oči,

vajaju njegov lik.

(C) Aleksandra Mladenović