Pogledaj me – Arsenije Lalatović

Pogledaj me… Pogledaj me krišom U zenici oka… Vidjećeš tugu Golemu i dugu… Pomozi mi noćas, Svevišnjeg Ti Boga Da dotaknem zvijezde I prigrlim dugu… Moja si pjesma… I potonja nada Sonce oko serca… Kazna i nagrada… Zagrli me snažno, U obraz poljubi, Zadnja moja nado Moj Lihane žuti… Ogrij me osmjehom… Pomiluj pogledom… I … Настави са читањем “Pogledaj me – Arsenije Lalatović”

Pogledaj me…

Pogledaj me krišom
U zenici oka…
Vidjećeš tugu
Golemu i dugu…
Pomozi mi noćas,
Svevišnjeg Ti Boga
Da dotaknem zvijezde
I prigrlim dugu…
Moja si pjesma…
I potonja nada
Sonce oko serca…
Kazna i nagrada…
Zagrli me snažno,
U obraz poljubi,
Zadnja moja nado
Moj Lihane žuti…
Ogrij me osmjehom…
Pomiluj pogledom…
I neće mi žal…
Bolnu dušu miti…
Pogledaj me srno
U dubokoj noći…
Duša bono jeca
Koljeno dok kleca…
Opijeno Tobom
Kao rujnim vinom
Noćas u samoći…
Tako malko treba
Sreća da me prene
Pogledaj me…
Pogledom
Prostrijeli…
Amorova strijelo…
I na tren
Zaustavi vrijeme…
Pogledaj me…

GNOJ/Aleksandra Mladenović

* Opleo je sveprisutan smrad igru zelene sluzi ,dok vijuga niz drobi  u ludi tok na zverinje joj zaudara glad. * Ovojnicama  od gnjilih crva šara nas truležem iz čira i dubljama do zlih uvira u rakama užasnutih strva. * Rastočenih tkiva od uboja iscedaka s  živećih  rana dok razara  igrom  iz bezdana svetina smo u kalima  gnoja. *

*

Opleo je sveprisutan smrad

igru zelene sluzi ,dok

vijuga niz drobi  u ludi tok

na zverinje joj zaudara glad.

*

Ovojnicama  od gnjilih crva

šara nas truležem iz čira

i dubljama do zlih uvira

u rakama užasnutih strva.

*

Rastočenih tkiva od uboja

iscedaka s  živećih  rana

dok razara  igrom  iz bezdana

svetina smo u kalima  gnoja.

*

Prošlo je podne Lalatović Arsenije

Прошло је подне Чекај ме. Доћи ћу Још овај пут Да се испричамо … Касно је … Прошло је подне … Пакујем кофере … Одлазим … Остављам сећања Успомене … Део себе … Опора горчина Тиња у грудима Крадом помињем име Твоје … Памтићу га. Обећавам До задњег трептаја … Мало је требало Тако мало … Настави са читањем “Prošlo je podne Lalatović Arsenije”

Прошло је подне

Чекај ме. Доћи ћу
Још овај пут
Да се испричамо …
Касно је …
Прошло је подне …
Пакујем кофере …
Одлазим …
Остављам сећања
Успомене …
Део себе …
Опора горчина
Тиња у грудима
Крадом помињем име
Твоје …
Памтићу га. Обећавам
До задњег трептаја …
Мало је требало
Тако мало … Можда …
Да буде другачије …
Али није …
Чудни су путеви
Усуда …
Ако се некада
Сјетиш …
Имена мога …
Насмиј се …
Узми чашу вискија
У име једног времена
Наздрави …
Прошло је подне …

TUĐINI – Miro Beribaka

Kao gost u svojoj kući, k’o domaći u tuđini, k’o suđenik na stratini, osjećam se putujući…   Tuđini   Svaka duša putujuća, taman oblak sobom nosi, iznad glave. I prkosi, bez počinka i svanuća.   Nijemo gleda zemlje tudje, niti vidi, niti čuje, samo ćuti, radi, ćuti i ponižen ne trepnuti, svoje sutra iščekuje. Sve … Настави са читањем “TUĐINI – Miro Beribaka”

MiroBeribaka

Kao gost u svojoj kući,

k’o domaći u tuđini,

k’o suđenik na stratini,

osjećam se putujući…

 

Tuđini

 

Svaka duša putujuća,

taman oblak sobom nosi,

iznad glave. I prkosi,

bez počinka i svanuća.

 

Nijemo gleda zemlje tudje,

niti vidi, niti čuje,

samo ćuti, radi, ćuti

i ponižen ne trepnuti,

svoje sutra iščekuje.

Sve je lijepo, samo luđe.

 

Zemlja strana, svakog dana,

ište danak, kapcu krvi,

kilo znoja i dva snage,

igračke mi daje drage.

Nit poslednji, niti prvi,

izgubih se sred bezdana.

 

Ko li jesam, ne znam više,

mladi starac il’ star mladac,

s’ rodne grude ne odrodjen,

novoj zemlji ne prirodđen,

sustiže me jadni jadac.

Osta srcu da uzdiše…

 

(C) Miro Beribaka

Ne zaboravi me… Arsenije lalatović

Ne zaboravi me… Ne zaboravi me… Kada ti budu pričali laži Istine krive Drine Kada me budeš prezirala Neka bude sa stilom… Kao zadnju hulju… Jedno te molim Ne zaboravi me… Moj život nije bajka Nije ni dobar roman Usud i maćeha i majka… Nekada ako se sjetiš Plavetne tišine… Ruže vjetrova… Vrhova Durmitora Sjeti … Настави са читањем “Ne zaboravi me… Arsenije lalatović”

Ne zaboravi me…

Ne zaboravi me…
Kada ti budu pričali laži
Istine krive Drine
Kada me budeš prezirala
Neka bude sa stilom…
Kao zadnju hulju…
Jedno te molim
Ne zaboravi me…
Moj život nije bajka
Nije ni dobar roman
Usud i maćeha i majka…
Nekada ako se sjetiš
Plavetne tišine…
Ruže vjetrova…
Vrhova Durmitora
Sjeti se mene…
Ne zaboravi me…
Vrijeme dahom vjetar briše
Tragovi nestaju…
Ostaju uspomene
Na jesen i kiše…
Jedno te molim…
Ne zaboravi me…
Olovno oktobarsko veče…
Miriše na tišinu…
Dušom vzjape tanane rime…
I kada odem daleko…
Daleko, daleko…
Molim te…
O, zar umijem da molim?
Izgleda umijem…
Možda i ne umijem…
Ne zaboravi me…

Нисам-Александра Младеновић

         Нисам се погледа накрала,                                                         уплашених,задивљених,                                                                            изгубљених……… Нисам се пустих песама                                             написала, набрисала,                                                                                    разбуђених…………. Нисам се ни поноћи                                      набдила, наснила,                                                                                 излуђених……………. Нисам се ни лишћа                                         нагазила, накупила,                                                                           ижутених………….. Само сам се ових туга,                                         накитила, наситила,                                                                             омржених…………..    Само сам се, судбо, суза,                                          намивала, наскривала,                                                                               исушених……………

         Нисам се погледа накрала,

                                                        уплашених,задивљених,

                                                                           изгубљених………

Нисам се пустих песама

                                            написала, набрисала,

                                                                                   разбуђених………….

Нисам се ни поноћи

                                     набдила, наснила,

                                                                                излуђених…………….

Нисам се ни лишћа

                                        нагазила, накупила,

                                                                          ижутених…………..

Само сам се ових туга,

                                        накитила, наситила,

                                                                            омржених…………..

   Само сам се, судбо, суза,

                                         намивала, наскривала,

                                                                              исушених……………

Stih dana i pesmu nedelje Oktobra bira – Lepa Simić

STIH DANA i PESMU NEDELJE BIRA – LepaS PESME NEDELJE OKTOBAR 2009 VISIBABA – Eleonora Luthander KAD DUŠA ZABOLI –  Stana Minić TAJNA – Sava Ilić Groblje,Tama,Čama… – Miljojko Milojević 31.10.09 Čekanje tebe Čekam te noćas na uglu ljudskih stradanja na prvoj stanici sna zastajem na čas sita pustih nadanja korakom bez pokreta čekanju dosledna … Настави са читањем “Stih dana i pesmu nedelje Oktobra bira – Lepa Simić”

STIH DANA i PESMU NEDELJE BIRA – LepaS

PESME NEDELJE OKTOBAR 2009

  1. VISIBABA – Eleonora Luthander
  2. KAD DUŠA ZABOLI –  Stana Minić
  3. TAJNA – Sava Ilić
  4. Groblje,Tama,Čama… – Miljojko Milojević

31.10.09

Čekanje tebe

Čekam te noćas
na uglu ljudskih stradanja
na prvoj stanici sna
zastajem na čas
sita pustih nadanja
korakom bez pokreta
čekanju dosledna ćutim
tlo pod nogama ko da se gubi
ne, ne prihvatam ono što slutim
neka,nek idu srećni ljudi
meni nema dalje.

-Stana Minić

30.10.09

Obraz

Publiku sami birajte,
ili perom il’ rečima.
Na svom papiru sanjajte.

Ovo dete još se budi
iz potrage za pesmama,
što ne čitaju svi ljudi.

Miloš Leković

29.10.09

TEБИ

И пролазило је,
Време које је живело, време које је умирало,
Ту крај нас, у погашеним светлима града,
У јутру које је немо стајало на раскршћу,
Првог погледа, лица, онога који се памти,
Јер, украшено је било осмехом,
Оним најлепшим а тако обичним.

Зоран матић

28.10.09

PESMA NEDELJE

VISIBABA

Zarumeniće mi se opet
gonjena duša
ubledela u skloništu samoće

Zvončići sreće
nadjačaće zavijanje čopora
zauvek

U nedelju
u proleće
povešću  svoju dušu
u šetnju

Hodaćemo polako

Uvek ćemo od sada polako
hodati
da što kasnije stignemo
do starosti
do smrti

Eleonora Luhander

27.10.09

BOJA LJUBAVI

…svetlo…
…koje se krije
u ljubavi
obasjava put
kojim putuju
odabrani

i neprikosnoveni
čuvari tajne
koju kriju
pod košuljom
i privijaju
na gole grudi
kao majka
čedo kad doji
skrivajući
svoja osećanja
od tame oka
koje želi da sruši
i uništi to krhko
zdanje obojeno
bojom ljubavi.

Branka Zeng

26.10.09

POETSKA SNAGA

A ja sam vam eto
i pesnik i čovek,
štoviše žena,
pa mi je sav teret sveta
na leđima,
pa mi je duša u grču
sva ozleđena,
jecati hoće al’ joj se ne da
trzaj krene pa se preda
suze niz grlo pa u nedra
razum se od srca otima
i to mi je sudbina –
jer ja sam pesnikinja

Ratka Bogdan

25.10.09

SVITAC I VETAR

Grme gromovi
Tope se polovi
Otvaraju valovi
Tonu gradovi
Nebu sam se molio
Vetar mi te ugasio
Bos sam na led stupio
Za tobom se zaledio
Ljubavi moja

Saša Milivojev

24.10.09

TRENUCI SNA

Večeras, zbog tebe
ubiću mesečev sjaj
i sve zvezde ugasiću
u tvojoj kosi.

Ostali su samo trenuci sna,
rasparčani i nikad proživljeni.
Nazdravimo novom susretu,
koji, možda neće promeniti svet,
ali život sigurno hoće!

Dalibor Đokić

23.10.09

PESMA NEDELJE

KAD DUŠA ZABOLI

U iskopanoj duši opet raste pelin

tako malo reči za tako mnogo bola

i tako malo suza za tako puno tuge

ćutati ne mogu a pričati nemam s kim

nema ni sna da odmorim dušu od pitanja

ni zračka sunca čak ni u svitanja

kad isto je i noć i dan i jutro i mrak

kad nemam s kim da podelim

taj osećaj bola što je k’o smrt jak

ni srce svoje nemam kome dati

pa molim boga da prestane kucati

nek odmore misli u tom večnom snu

nek istrule ruke kad nemaju zagrliti

čoveka u čoveku prijatelja bar

ma kome treba život kada on to nije

zar se srce može baciti k’o stvar

u ruke onom kom su reči zmije…

(C) Stana Minić

22.10.09

ZA KRAJ
Ovo može biti
Kajanje
Trajanje
Oproštaj pred vratima
Ćutanje…

Ipak…

Ovo je ta
Poslednja pesma
Koju vetar nosi kao
Pocepanu maramu
Kroz raskršća

…mala biserna suza
zamotana u čaršaf
natopljen kišom…

Gordana Knežević

21.10.09

PESMA NEDELJE

ТАЈНА


Ја не могу ником рећи да те љубим,
кријем осећања ко шкртица пару,
да чистоту душе своје теби нудим

као верност слуга своме господару.
Нити коме рећи да те силно волим,
да  једно је биће од мене и тебе,
нит нажао ишта теби да учиним
а да притом не бих повредио себе.

И не могу ником рећи да си моја,
тајно мога неба на срцу што блиста,
да ме топла љубав само греје твоја
искрена и нежна, као суза чиста.

Да ти очи гледам у часима тијем
док нам тела дрхћу а разуми муте,
и пред ким једино не морам да кријем
да живим за наше часе и минуте.

И остаћеш тајна целога живота,
јер те неко други поред себе има,
а у свему томе  једно је грехота
што те нисам смео показати свима.

Сава Илић

20.10.09

УЗАЛУД

Узалуд, кишо,
своје сузе остављаш
на прозорима мојим;
Узалуд луташ…
Узалуд капљицама својим
баладе свираш
Узалуд, ох, узалуд,
за њу ме питаш…

Владимир Рајак

19.10.09

Varijacija No.2

Opet šteta!
Man’ se stari berićeta:
seme i đubrivo i gorivo skupo,
cena žita niska i bez štita.
Stari traktor juče ti prolup’o…

Tvoja rodna, lepa, ravna njiva,
kao i ti,
sad jesenju setvu sniva.
-Al’ ko vas štiti?

Miljojko Milojevic

18.10.09

NIT

Kamen si,

najteži kamen na mojoj ogrlici,

saplitaš sa carskog puta

tudjim srećama

izgažen…

I  bol si

i uzdah

i noć

i svitanje

i dašak vetra u sumrak

i …

Sve si,

sve si

a da te čak nisam ni pozvala

da sve postaneš….
Aleksandra Pejic

17.10.09

ПУСТИ МЕ

Пусти ме

потајно у ћелије,

баш у те-оне зреле, најсмелије,

у миоцвату и једром ластару….

Пусти ме да харам

нервима и жилама

и да ти у њима, свим силама

служим, као господару…..

………….и то ми није довољно….

Зато, пусти ме

у косе, под нокте,

да, и тада, са тобом

вазда растем, господару мој….

На чулне пашњаке,

баш у те-груде од полуде,

пусти ме

а потајно, остани само свој…..

……………пусти ме….зло ми је…

Aleksandra Mladenovic

16.10.09

ЗАУВЕК ТВОЈА

Пролазе тренуци време улудо

Кад сам без тебе

Сазнајем да је живот чудо

И чувам себе

За неку стварност која ће доћи,

О, ја то знам,

Када ћу напокон моћи-

Целу себе да дам.

Не мораш ме разумети

Не мораш ме желети јаче

Буди само ту – понекад

Када сам сама и кад ми се плаче.

STANA M.

15.10.09

Moja malenkost…

Trebalo bi mesečeve kapljice
Utkati u kose nabujale Morave
Pre glasa plave ljubičice

Jer tada više ne bi dolazile zime
Stalno bi u zavičaju cvetao jug
A proleće ne bi napuštalo lug

Zato po čitav dan
Savijam sunčevu rosu
I razbijam brzacima san
Samo da bi Morava
Imala cećuravu kosu

I tako klešem mesečeve opeke
I brzacima Morave vijuge tkam

Tako mi ovoga dana
Moja malenkost – Svetlana…

(C) Svetlana Djurdjević

14.10.09

TИ ТО НЕ СЛУТИШ
Мени је лепо и ја волим
и ову јесен и лишће и твој ход.
Ја волим и моју разиграну машту,
све сумње и сву бол.
Ја све то волим, а ти и не слутиш,
да са лишћем, које у пролазу газиш,
умиру и моје очи.

© Љубодраг Обрадовић

13.10.09

OKO KOJE KRIJEM
…i zvuk glasa
koji se širi kao eho
u lavinu koja ruši i skriva
dok je toplota
koja probija pogled
zaslepljen belinom
prostranih polja
otapa i rađa

napaja zemlju
na kojoj gajim
želju i stvaram
sliku od snova

a čuvam blago
koje se čita
u jednom kutku

oka koje skrivam.

Branka Zeng

12.10.09

NA IVICI
Čudne su te ivice…
Ponekad ti je i drago da ih imaš!
Stavljaju na probu spremnost tvog duha
i tela
i ljubavi…
Šta bi nam život bio bez ivica?
Zato sam ja,
ovu moju poslednju,
toliko zavolela,
toliko, da smo postale nerazdvojne!
Šetam, blažena, po samom sečivu
i uživam u pogledu
na sopstvenu propast
iza nje…
Aleksandra Pejić

11.10.09

Sećam se
Sećam se,
otkrio sam sebe na kraju svih krajeva
strofe bukte,
dok gradim neki svoj svet
i od pesnika
iz pepela stvaram čoveka.
Zoran Hristov

10.10. 09

Otkrivajući sebe
Jos jedna sveća je dogorela.
Istopljeni vosak
pružio se duž svećnjaka
formirajući
novi oblik svog postojanja.
Zagledam se pažljivo.
Sanja Petrović

09.10.09

BRZINSKA
Kleči mi dah u izmaglici;
Zakuni se još jednom
da poslednji put umireš.
Ovi nalegli svici
ostaće završna radnja
u ulici Hristovog raspeća.
Svetlana Poljak / Pollakova
08.10.09 PESMA NEDELJE
Groblje,Tama,Čama… i …*
Ovde, na groblju u gradu,
iznad svakog dobra, iznad svakog zla,
počivaju drug do druga, ovdašnji do stranca,
i heroji, i genije slavni kraj tužnog pijanca
– svi u tami teškog, vlažnog, tla.
Ovde, u miru počivaju deca i ljudi i žene,
bez ljubavi, i sreće, i jada, i bez nade svake.
U tišini i dubokoj čami svoje crne rake,
očekuju voljene i drage…
Tu i moja draga očekuje mene!
A, ovde, na groblju moga milog sela,
iznikli i rastu sve cerovi sami.
Među njima jedna breza bela
prkosi tišini i grobljanskoj čami.
Kada me sahrane tu, kraj travnoga puta,
voleo bih da mi iznad čela
mesto cera, mesto gloga ljuta,
nikne samo vitka breza bela…
I u dane letnje i u noći jesenje i sive
šumi, šumi, šumi
sve lepše, i duže, i više…
Da se zvezde i okolni humi začude, zadive,
kako brezi pesme mrtav pesnik piše.
Miljojko Milojević

07.10.09

Прошло је подне
Чекај ме. Доћи ћу
Још овај пут
Да се испричамо …
Касно је …
Прошло је подне …
Пакујем кофере …
Одлазим …
Остављам сећања
Успомене …
Део себе …
Опора горчина
Тиња у грудима
Крадом помињем име
Твоје …
Памтићу га. Обећавам
До задњег трептаја …
Arsenije Lalatovic

06.10.09

MATEMATIKA
Pa kada znam
Da ja tebe
Volim
Najviše na svetu
(to je moj aksiom
Moja teorema
I jednačina moja
Sa dve poznate
U kojoj si ti
I iks i ipsilon)
Kako onda
Možeš da mi kažeš
Da me voliš
Najviše na svetu
Zato ćuti
Ne laži
Pusti
Da ti ljubim razlomke
I da te volim
Nedeljivu
Sa dva
Slobodan Ivanović

05.10.09

ТИ И ЈА

Сачекај још трен,
Док сунце залази,
Испићу последњи пехар вина,
Црвеног као крв на мојим грудима,
Слатког као њене усне,
Сувог и опорог,
Као једно срце које сам волео,

А ти и ја,
Моја Смрт и ја,
Идемо, некуда,
И опет, на мојим уснама,
Остаје подругљиви осмех наде,
Док срушене ивице времена,
Певају песму победе.

Зоран Матић

04.10.09

STIHOVANJE

Samo kiša, magla i jedan jedini grom
našom istorijom kola;
Staro, izlizano, iznošeno spajam,
Kako da umrem nova
dok ti ruke ne dovajam
da mesečinu zagrle
i trag vatre što stola po njoj…
Svetlana Poljak

03.10.09

LJUDI BEZ SRCA
Juče je nestalo
i pola mog grudnog koša
kad sam te iza sebe
u hodu naslutila!
Umesto bola
leptiri u stomaku…
Odjednom
sam
kroz sebe gledala
srce
kako se sa tvojim grli…
Poželeh sa njim nepozvana
da poletim,
poželeh da im zajedno
posmatramo
ptičije poljupce…
Poželeh…
Aleksandra Pejić

02.10.09

TIŠINA
Miriju breze pod snegom.
Uvo, još, lovi šuštanje
malih pahulja.
Ni led
ni žar
ne pucketaju ove noći
što se sa zorom ljubi.
Magle jutarnje
po trepavicama popale
Tišina
prekrila
sumnju i strah.
Svetlana Biorac-Matić

01.10.09

СКАЛИНЕ

Протекла је младост коритом Рибнице,
Водопад ми страшни, дах старачки леди,
Ал` ми још зборано обасјава лице,
Призор двоје младих што у мраку сједи.

Невен Милаковић
_________________

ZBOGOM,LEPOTO!-Aleksandra Mladenović

Lepota  takvo sečivo ima toplo,te  rez se oseti blagi, večno, sve  dok ne pomuti svima razum i telo ,taj opsenik dragi.                         Zbogom lepoti, jer daljinu stvara,                        nedostižnu notu kojoj zvuka nema,                        blagoslov il’ usud onog što izgara                        maskirana okom, pod pogledom drema. Lepota će takva uvek i biti, k’o pauk u mrežu lovi … Настави са читањем “ZBOGOM,LEPOTO!-Aleksandra Mladenović”

Lepota  takvo sečivo ima

toplo,te  rez se oseti blagi,

večno, sve  dok ne pomuti svima

razum i telo ,taj opsenik dragi.

                        Zbogom lepoti, jer daljinu stvara,

                       nedostižnu notu kojoj zvuka nema,

                       blagoslov il’ usud onog što izgara

                       maskirana okom, pod pogledom drema.

Lepota će takva uvek i biti,

k’o pauk u mrežu lovi nas lako;

lepljivo svija oko žrtve  niti

te ,ona, pod njom, izdiše polako.

                     Zbogom lepoto! Ne želim te više.

                    Nikad da mi blizu tvoje lice priđe.

                    Sećanje na tebe samo nek’ se piše,

                    nek’ sečivo tvoje mene zaobiđe.

Lepoti dižem i ovu čašu žudi,

te opojne žuči što nasu je meni,

i velim joj: “Zbogom!”, a ti- jači budi,

ona uvek tu je,  samo se okreni.

PLOD – Arsenije Lalatović

PLOD Plod sam otpali stabla jabuke Bije me grad, sunce, kiša Plod sam otpali stabla čovjeka Bije me patnja, bol, muka Plod otpali optruliće Nad lamentom jutra… (C) Arsenije Lalatović

ArsenijeL

PLOD

Plod sam otpali stabla jabuke
Bije me grad, sunce, kiša

Plod sam otpali stabla čovjeka
Bije me patnja, bol, muka

Plod otpali optruliće
Nad lamentom jutra…

(C) Arsenije Lalatović