Srecan je onaj ko voleti ume -Miladinovic Sandra

SRECAN JE ONAJ KO VOLETI UME   Ustreptala sam i uvek cu kada te vidim, samo, sacuvaj molim te ovaj dodir ociju i pre nego sto se dodirnu ruke, ovaj osmeh koji dolazi iz najskrovitijeg kutka moje duse, ovaj poljubac koji lebdi u vazduhu i pre nego se usne spoje! Sacuvaj ovo sto se ljubav … Настави са читањем “Srecan je onaj ko voleti ume -Miladinovic Sandra”

SRECAN JE ONAJ KO VOLETI UME

 

Ustreptala sam i uvek cu kada te vidim,

samo,

sacuvaj molim te ovaj dodir ociju i pre nego sto se dodirnu ruke,

ovaj osmeh koji dolazi iz najskrovitijeg kutka moje duse,

ovaj poljubac koji lebdi u vazduhu i pre nego se usne spoje!

Sacuvaj ovo sto se ljubav zove!

 

 

Sanjarim o tebi i kada si daleko!

Samo,

nedaj da ceznja dozovoli sumnji da se javi,

nek ovo sto nas spaja ko plima raste,

nek nas svako prolece podsecaju laste,

na prve dane i susret  sudbine,  korake koji nas spojise

u jedno ime!

Pise se kratko i jednostavno, zagonetno i lako prepoznatljivo.

Pise se tako da se lako moze shvatiti,

Ali samo ako se ume uz Bozji dar!

 

To se razume!

 

Srecan je onaj ko voleti ume!

 

© Miladinovic Sandra

Maska — Marina Adamović

Svi su bili ozbiljni Poput Herkulovih zmija Ubeđeni da osvajaju Svemirska prostranstva Oči su im vijugale u ritmu Orlova nad plenom A onda tiho doleprša Smrt I zacvrkuta hladno Ugašenoj duši . Hu-hu… život je parodija Rajski smešnog pakla…Huuuuuuuuuuuuuuu

Svi su bili ozbiljni

Poput Herkulovih zmija

Ubeđeni da osvajaju

Svemirska prostranstva

Oči su im vijugale u ritmu

Orlova nad plenom

A onda tiho doleprša

Smrt

I zacvrkuta hladno

Ugašenoj duši

.

Hu-hu… život je parodija

Rajski smešnog pakla…Huuuuuuuuuuuuuuu

Osećaj — Marina Adamović

. Ptice su dugo ćaskale Zatim Kap po kap Sleteo je talas na moj krov Obruši se ćutnja Dva su se oblaka sudarila I one padoše u leglo Antracita Ne! Evo krila… nogu … kljunova Enala sam da me neće napustiti U mom mozgu ima mesta Za udobno gnezdo!

.

Ptice su dugo ćaskale

Zatim

Kap po kap

Sleteo je talas na moj krov

Obruši se ćutnja

Dva su se oblaka sudarila

I one padoše u leglo

Antracita

Ne!

Evo krila… nogu … kljunova

Enala sam da me neće napustiti

U mom mozgu ima mesta

Za udobno gnezdo!

VERONIKA – Drama – Rade Jolić

VERONIKA ( RADE JOLIĆ) 2011. Berane LICA: 1. Gospodin  S. 2. Gospođa   M. 3. Gospođa   R. 4. Redar         T. 5. Veronika 6. Dva nosača Mrak. Sa projektora se emituje film ( film prikazuje publiku koja ulazi u pozorišnu salu, a snimljen je neposredno pred početak predstave) . Muzika , 3 minuta   (Na sredini scene … Настави са читањем “VERONIKA – Drama – Rade Jolić”

VERONIKA

( RADE JOLIĆ)

2011. Berane

LICA:

  1. 1. Gospodin  S.
  2. 2. Gospođa   M.
  3. 3. Gospođa   R.
  4. 4. Redar         T.

5. Veronika

6. Dva nosača


Mrak. Sa projektora se emituje film ( film prikazuje publiku koja ulazi u pozorišnu salu, a snimljen je neposredno pred početak predstave) .

Muzika , 3 minuta

 

(Na sredini scene su tri stolice oko kojih je razbacano mnogo konopaca. Reflektori bacaju svjetlosni krug.  Na desnoj stolici sjedi Gospođa M. i jede burek. Gospodin S. dolazi na scenu i traži svoje mjesto.)

 

Gospodin S. : Dobro veče!

Oprostite, tražim svoje mjesto. Ovdje piše broj 2011.

Gospođa M. – Ma sjedi gdje bilo. Vidiš li sve je prazno. Samo smo ti i ja ovdje.

Gospodin S. – A  ja  se plašio da ne zakasnim. Smiješno.

Izvinite, da slučajno ne smetam!?

Gospođa M. – Ti?!  Ne. Zašto?

Gospodin S. – Pa, ja to onako…. A, izvinite, mrak je, da li ste vi gospođa, gospođica ili , možda, gospodin?

Gospođa M. – Naravno da sam gospođa! Svašta! Zar se to ne vidi?!

Gospodin S. –  Ma vidi se i ako je mrak, ali ja više ni svojim očima ne vjerujem… Danas se više ne zna ni ko je muško , ni ko je žensko. Mada, to više nije toliko ni bitno.

Настави са читањем “VERONIKA – Drama – Rade Jolić”

Kiša u pesmi — Marina Adamović

.   Akvarel kišnih oblaka je Predivan, Pejzaž daljine na staklima… Figura oluje koja pozira Ili — Depresivna jeza vremena Koje ne zna šta bi drugo …..

.

 

Akvarel kišnih oblaka je

Predivan,

Pejzaž daljine na staklima…

Figura oluje koja pozira

Ili —

Depresivna jeza vremena

Koje ne zna šta bi drugo …..

Moj dan — Marina Adamović

još jedan isti  dan kome obećavam da će biti stvaran tiho otvaram prozore i jato zvezda smeštam u staklene kaveze . ovo je moj dan — iz plime vasione . pajaci u belom silaze sa krova ———— žao mi je predstava je naspram urlika . ovo je moj dan opijumski stvaran ——————-  ne budi me!

još jedan isti  dan

kome obećavam

da će biti stvaran

tiho otvaram prozore

i jato zvezda

smeštam

u

staklene kaveze

.

ovo je moj dan —

iz plime

vasione

.

pajaci u belom

silaze sa krova

———— žao mi je

predstava je naspram urlika

.

ovo je moj dan

opijumski stvaran

——————-  ne budi me!