Što se ljutiš moj Vetre
zašto ti je pogled prepun mraka
ruke gromova pune ?
Nisam zaboravila poredak Zvezda
ni divni kaos Kosmosa
u kome se rodilo sve što je značilo.
Što si ljut moj Vetre
što ti sumnja licem lebdi
i nevera cepa grud ?
Zar si zaboravio moj Vetre
moje si Nebo i moja Voda
moj Vazduh i moja Zemlja.
Moje Jučer u mom Sutra
i Sunce i Mesec
i sva moja Ćutnja .
Ne ljuti se moj Vetre
Radosti moja i moja Tugo
Suzo kamenu otrgnuta.
© Nevenka Savić Alispahić
(Прочитано: 42 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 688.227 пута)