Srećemo se uvek na istom mestu,
u isto vreme, u istim predelima.
Na mestu gde se kraj veže s početkom.
Neki to zovu – beskraj, neki iluzija.
Ja to zovem – naše mesto,
mesto gde se čuje neizrečeno,
gde se dodirne nedodirljivo.
Srećemo se na stanicama
u kojima nema perona
putujući bez karte i pasoša
prelazimo najudaljenija mesta,
bez prepreka, bez nezgoda.
Srećemo se nezaustavljivim koracima
žureći jedno ka drugom
najbržim sredstvom prevoza,
putujemo brzinom svetlosti,
nepgrešivo sledeći samo trag karte
duboko ucrtan tu – u mislima.
Srećemo se – misao je nezaustavljiva.
(C) Nevenka Alispahić
(Прочитано: 55 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 692.038 пута)