Lepo milo slatkorečivo srce
kad se otvori,kad presečeš ukrasne vrpce,
padne svetli oklop,maska nežne dobrote,
videćeš hodnike istine,skrivene strahote.
Duboke tamne nezajažljive rupe
puste praznine oronule gadne šupe,
nema svetle kule nema ništa
crna kuća alavog čudovišta.
Kad uđeš u dubine ne vidiš svetlost
vatrene misli pale dobrotu,plemenitost,
garavi tuneli mračnih želja vrline ubijaju
demoni zaključanih soba uz gadosti orgijaju.
Strah i mržnja strpljivo igraju šah
dok aždaja želja i strasti čeka,
ko pobedi gospodari i otima čist vazduh
aždaja u ekstazi jede razvrat čoveka.
E istino srca šta u tebi čuči
gladna zver prljavih otrovnih bodlji,
kroz pukotine klizi zidove grize uživa da muči
bes nosi,tamu rađa,gasi svetlo baklji.
Duboki najmračniji hodnici srca
u sredini nečisti crni kamen
zateže oko srca pakleni remen,
čuju se krici,oseti hladnoća,
vidi istina kad se skine ljuštura
i šarena vrpca.
Kako lažna slika srce kvari
krije spoznaju istine u vreloj pari
greje krv topi tron svetlosti,
srce se hrani zlobom,gadostima i strasti.
Čoveče sediš na prestolu na krovu
u najdubljem kutku gajiš zmiju
puzi po rupama po zaraslom korovu,
ostavljaš srce razornom otrovu.
Zaviri duboko u srce i spoznaj istinu
koje laži,mašne i maske kriju.