Igra – Miro Beribaka

Igra

.

.

Nikako da nadjem mir sa samim sobom,

sve me neki nemir razdire kroz grudi

i vodi mi misli tamo gdje se bojim,

iz hiljada djelića, vjetrom se rojim!

I dok blistava studen riječi mi studi,

ja ostajem sam, s na usnama krikom.

.

Zalud se borim sa strepnjama svojim

i zalud nada da istina nije

kada sve je odveć, jasno kao dan,

istina je stvarna, ne nije san,

ona bi dolutala prije ili kasnije,

a ja se pitam: -Zašto uopšte postojim-!

.

Na sve ili ništa, ovo je samo predigra,

bezrječan kô sjen ni život ne spava,

ja s nožem u srcu, pogled mi magli,

ubiti me može, pa i pokret nagli,

ne razaznajem karte, niti šta se dešava!

Ja i život, pa ko koga nadigra!

.

.

(C) Miro Beribaka