Cukini jadi
Da samo znate, kakvo sam ja štene,
ujedam, grizem i zube kezim,
ne bi vi nikad spomenuli mene,
jer koga vidim, ja na njega režim.
I sve to da budem ‘macho cuko’,
da bih u čoporu ja glavni bio,
da se pred kujama ne bih obruk’o,
da bih se samo, malo zabavio.
Sanjarim i ja o mirnom životu,
iz dobrog legla, da se neka nađe,
da maštamo skupa o našem okotu,
da živimo život u slozi, bez svađe.
Zbilja si moja radost i snaga
i moja sreća i moje sunce,
repato moje, kako si draga,
sve joj to tako, režim na uvce.
I iz sna me prenu nekakva buka,
to gazda moj se, s’ komšijom svađa,
o pasji svijete, pa to je bruka,
on mojom koskom, komšiju gađa!!!
(C) Miro Beribaka
konačno i Srbija da dobije Jesenjina ali na srpski način…
pjesma je originalna, tipična metafora današnjeg čovjeka…
po mom mišljenju svi pomalo ličimo na maloga cuka…
a što je svaki dan do borba golema…
gospodine Miro srdačan pozdrav iz Nikšića
Arsenije,
hvala Ti druže, izrekao si mi “teške” pohvale, valja mi ih sada opravdati.
Ti meni “gospodine”, ja tebi “druže”…
Pozdrav Tebi i bratskom Nikšiću,
Miro