KRHKOST – M. Popović

Eh, protjecati i razarati
slike strasti, slike straha
Tamo gdje nema smijeha
s tugom prosinca
brazde lica ravnati
ušuškati glasne tragove
pamćenja da nikad
se u tebi ne dovrše
slike zlatne
i trule jeseni

Eh, ne biti teret
ni onda kad skrušeno
priviješ se sebi i žudno
prvi ples dozoveš i priđeš
početku vremena, izvoru
krvotoka i žeđi

pa ponovno
otkriješ pustolovine
s kojima si bila
i voda i vatra i bila
(za nekog zaboravljenog)
jutro i žeđ u neka divna
predvečerja bez glasa
i bez muka ali najžilavija
čestica u krugu i otkucaju
pješčanog sata
koji je odjekujući
odnosio ništa
i odnosio sve

Аутор: Mirko Popović

Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost. Види све чланке од Mirko Popović