gdje je noćas tvoje lice
dok prilaze svijeće
i vatra pucketa
iza zatvorenih očiju
i noćnoga cvijeća
koje tone u prvi snijeg
…
zar ne čuješ kao nekad
blagost najbližih zvijezda
mekanu pitomost trena
u kojem me netko traži
iza sklopljenih očiju
i nepoznato obličje
kroz sobe pronosi
…
pusti neka mjesec
za brijeg potone
da zaspu tmine
i bajka oko ognjišta
nacrta tvoje lice
na mojim obrazima
Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost.
Види све чланке од Mirko Popović
