Ikaru sam poverila tajnu sad sam pero na njegovom ramenu kapi voska me ne brinu napraviće naše parabole morske pene brine me to što će svi pohrliti do pučine sa ustima koja proždiru tišinu tajna mora biti tajna bez nje će nas pokopati tama o! kad bi apsurd upao u grla Погледајте и остале садржајеНОСТАЛГИЈА … Настави са читањем “Tajna — Marina Adamović”
Rođena 1962. godine u Nišu. Studije francuskog jezika je započela na Filološkom fakultetu u Beogradu, ali je nastavila studije prava u rodnom gradu. Poeziju objavljuje u elektronskim i drugim časopisima i zajedničkim knjigama. Objavila je štampane zbirke pesama "Curriculum vitae" i "Psihodelija minijature" i nekoliko elektronskih knjiga kratkih priča, misli. Članica je Društva književnika i književnih prevodilaca Niša , član i Udruženja pesnika Srbije i CG, Međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika "Nekazano", Humanitarne fondacije Budi human-Aleksandar Šapić ( Banka Dobročinstva). Živi i stvara u Nišu.
Види све чланке од poetessa