Na čelu mi je prst ne – pištolj – ne uzela sam vijaču ne – omču – ne smislila sam igru skakaću mostom od samoće preko obmane i blata ako padnem samo ako zaviriću kroz ogradu mosta i šapnuti ribi žao mi je što nisi u vodi obala nije za škrge – nije a ja … Настави са читањем “IZNENADA — Marina Adamović”
No votes yet.
Please wait…
Na čelu mi je prst ne – pištolj – ne uzela sam vijaču ne – omču – ne smislila sam igru skakaću mostom od samoće preko obmane i blata
ako padnem
samo ako
zaviriću kroz ogradu mosta
i šapnuti ribi
žao mi je što nisi u vodi
obala nije za škrge – nije
a ja nisam za vodu
nisam – samo duboko razmišljam
dub oko
oko mi je kao mehurić koji ću ti jednom doneti
razumem te i tvoju sudbinu
sve mi je jasno – i
znenada – pitam vodu
a nada? pliva ili me s visine gleda?
prst vijača i ja
ribe nema
Rođena 1962. godine u Nišu. Studije francuskog jezika je započela na Filološkom fakultetu u Beogradu, ali je nastavila studije prava u rodnom gradu. Poeziju objavljuje u elektronskim i drugim časopisima i zajedničkim knjigama. Objavila je štampane zbirke pesama "Curriculum vitae", "Psihodelija minijature", "HAIKU", zbirka kratkih priča "Smrt prijatelja", kao i nekoliko elektronskih knjiga.
Članica je Društva književnika i književnih prevodilaca Niša , član i Udruženja pesnika Srbije i CG, Međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika ralaca i umjetnika "Nekazano", Humanitarne fondacije Humanost bez granica kao Posebna akcija Banka dobročinstva). Živi i stvara u Nišu.
Види све чланке од poetessa
