OVO NAM NIJE OD BOGA
Usud se sprema strašni, nebom se valjaju stene
Na zlo miriše dan
Veče se sumraka plaši, strepnja pala na mene
I znoji mi se dlan
Neki oblaci grdni nad gradom grotlo prave
Paklena vidim mu usta
Iz njih glasovi čudni ko da su prepuni lave
Ostaće zemlja pusta
Ko nam to gasi sunce, kao dogorelu sveću
Kad još nismo za grob
Ko strašne sumnje zrnce, baca na zemnu sreću
I prevrće nam drob
Nekog ludila ruka, meša sa Satanom karte
I bije kao grom
Velika neka muka, veća od vojske Sparte
Nad nama pravi lom
Ovo nam nije od Boga, mi smo od njega porod
Imao put je za nas
Dao nam telo od svoga, genetski, životni kod
I veru kao spas
Ljubav pokaza svima, suze, radost i smeh
I mnogo lepog još
No promeni se klima, podmesti neko nam greh
Čovek postade loš
Evo osećam nebo, kako na glavu mi pada
Plašim se da je kraj
Dajte mi makar placebo, mnogo je ovog jada
Gde nesta zemaljski raj
Ljiljana Tamburić