Kada odem Bogu ne žalite mene
nek isčezne crta što godine spaja
da se nemo prospu grešne uspomene
na kamenu hladnom što čuči bez sjaja
Ne vijte mi vence, ni reči iz knjiga
bez lažljivih suza i crkvenog poja
bez povorke crne,bez starih intriga
nek mirno putuje grešna duša moja
Sve tuge i reči nek vetar odnese
uspomene drage ja nosim sa sobom
da se lakše duša ka Bogu vaznese
dok telo se spaja sa zemaljskim grobom
Nek oprost mi daju nebesa visoka
što zaorah grehe u nebeske njive
nek me primi milost večnoga proroka
a dušu mi prospe podno rodne šljive.
autor
Jovica N. Ðorđeviċ
13.09.2025g.
(Прочитано: 32 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.103.214 пута)
О још је рано, још је рано да о одласку размишљате презимењаче, ја сам много старија од Вас па не размишљам о томе. Уосталом све је у Божијим рукама. Иначе све похвале за пјесму.
С поштовањем!
Hvala uvažena Mira. O smti ne razmišljam kao ni o životu,samo me u nekom pravcu pesma povuče. Svako dobro Vama od srca.