Bila si mi samo san,moj najlepši tren
uzvišena patnja mladalsčkih dana
sveta rajska bašta,najlepši cvetak njen
zanavek u srcu nepresušna rana
Bila si umilna ko molitva stara
ko večernji šapat nad usnulom vodom
sveti putir moga božansvenog dara
što večno treperi u duši pod svodom
Bila si mi ljubav, svi nemiri njeni
zazidani stihom u sutonu davnom
uspomena sveta što gori u meni
kandilo što dimi u zamaku tavnom
Kada zgasnu zvezde nad stazama pustim
i vetrovi minu nad dolinom snova
u duši ću ime tvoje ja da spustim
kao jecaj davni sa usnulog krova.
autor
Jovica N. Ðorđeviċ
06.06.2026g.
(Прочитано: 29 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.252.001 пута)
Јовице шта се то дешава са читаоцима,
зашто ниси афирмисан на свим српским
проторима и шире…Па ти пишеш боље од Шантића
боље ос Добрице Ерића…Драги мој презимењаче
21 вијек није вијек књижевног стваралаштва
на жалост.
Свеједно, само настави писати, волим читати
твоје стихове наниозане као ниска дуката.
Hvala na lepim rečima poštovana Mira. Očigledno idem težim putem,no
verujem da sve što vredi u jednom trenutku mora ugledati svetlost dana.
Svako dobro od srca.
Уф направила сам штампарску грешку, умјесто наниозане треба нанизане.
Шта ћеш изгледа да се све брже стари.