OBLAK OD SNOVA
Sve su moje pesme davno napisane,
svi stihovi moji davno opevani,
ko boemu svakom prolaze mi dani,
uz muziku, piće, u nekoj kafani.
Sve su moje nade davno izgubljene,
stara violina nekud ih ispraća.
S nadama mojim u ponore svraća,
putanja njihova sve kraća i kraća.
Sve ljubavi moje davno pohabane,
bacala ih usput ko cipele stare,
pa za mene više one i ne mare,
na hrpi pepela samo su zaspale.
Sva su sanje moje davno zarobljene,
na oblaku nekom zaspali mi snovi.
Snevaju za sebe neki život novi.
Sa snovima barka u nepovrat plovi.
Sve su moje pesme davno napisane,
sve su moje nade davno izgubljene,
sve ljubavi moje davno pohabane,
sve su sanje moje davno zarobljene.
Jasmina Dimitrijević, Srbija
(Прочитано: 184 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.289.298 пута)
“Svi stihovi moji davno opevani” – nelogizam. No, pošto smatram da je to tehnička greška u ovoj zaista dobroj pesmi, od mene ocena 10.
Hvala puno na Vašem komentaru i čitanju.Na žalost potkrade se često neka greška.