KAD SEĆANJA NAVRU
Primiče se jesen mog burnog života,
negde u dnu duše prebiraću rane.
Setiću se tada i onih lepota,
kad’ sam uz muziku ispraćala dane.
Proleća i leta gasnu mi lagano,
na ognjistu hladnom nema više žara.
Kroz okno života davno polupano,
sada pozna jesen samnom razgovara.
Tihi vetar s juga ponekad mi svrati,
promrzlo mi telo za čas tad ugreje.
Pa me svojim daškom u sećanje vrati,
kada su mi laste pohodile streje.
Ali ,svako vreme svojih čari ima,
kada nema bure,dobra je i plima.
Autor
© Jasmina Dimitrijević, Srbija
(Прочитано: 95 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 692.068 пута)