Stojim, posmatram nebeske dubine, ispunjavam u glavi šupljine. Zamišljam reči nedorečene, neiskazane u dolini Tuge. Obasipaju me zvezde, plašt noći me pokriva, senka stvarnosti setu moju ne skriva. Priča teče razumno, možda naglo ali iskreno, i ne osećam se umanjeno. Razbijam monotoniju, jer ne gubim sebe smisao ne ostaje, menja se, jer nemam tebe. Kameleon … Настави са читањем “Kameleon”
No votes yet.
Please wait…
Stojim, posmatram nebeske dubine,
ispunjavam u glavi šupljine.
Zamišljam reči nedorečene,
neiskazane u dolini Tuge.
Obasipaju me zvezde, plašt noći me pokriva,
senka stvarnosti setu moju ne skriva.
Priča teče razumno, možda naglo ali iskreno,
i ne osećam se umanjeno.
Razbijam monotoniju, jer ne gubim sebe
smisao ne ostaje, menja se, jer nemam tebe.
Kameleon u ljubavi koji dva tela spaja
nema kajanja, jer nema mržnju koja razdvaja.