Možda… Arsenije Lalatović

Možda… Odavno me nema… Živ sam… Dok prsti tragove Ostavljaju na okno Ćutim a bečim U olovnu noć Dok kurjak zauvija U sniježne smetove Možda je on U inat… moj brat A možda? Ko zna

Možda…

Odavno me nema…

Živ sam…

Dok prsti tragove

Ostavljaju na okno

Ćutim a bečim

U olovnu noć

Dok kurjak zauvija

U sniježne smetove

Možda je on

U inat… moj brat

A možda? Ko zna

COVEK ~ milka vukic v.

COVEK Inadzija si, ubijas one koji te vole, Koji te bez zasluga tvoih cene, Uzivas da tebe, rad nje mole, A nisi ni pod cipele njene Volis da dajes mrvice lazne Da koristis na neko vreme Tvoje su reci, kao-vazne Al’ lazju sebi tovaris breme. Jedes nas, u stvari-sebe

COVEK

Inadzija si, ubijas one koji te vole,
Koji te bez zasluga tvoih cene,
Uzivas da tebe, rad nje mole,
A nisi ni pod cipele njene

Volis da dajes mrvice lazne
Da koristis na neko vreme
Tvoje su reci, kao-vazne
Al’ lazju sebi tovaris breme.

Jedes nas, u stvari-sebe

Одлазак у нигдину или привид сновиђења – Славица Зељковић

Песма Рајице Драгићевића, „Оде отац“ подељена је на четири песничке целине које се нижу у сликама. Преплићу се сан и збиља, преображавају се времена у свршене и несвршене видове, смрт односи један живот, али остаје нешто „да трепери и зелени у ваздуху изнад грања, изнад лишћа, изнад трава.“ Песник страхује од „нигдине“ у коју отац … Настави са читањем “Одлазак у нигдину или привид сновиђења – Славица Зељковић”

Песма Рајице Драгићевића, „Оде отац“ подељена је на четири песничке целине које се нижу у сликама.
Преплићу се сан и збиља, преображавају се времена у свршене и несвршене видове, смрт односи један живот, али остаје нешто „да трепери и зелени у ваздуху изнад грања, изнад лишћа, изнад трава.“
Песник страхује од „нигдине“ у коју отац одлази, тражи утеху у вери да смрт није крај.
Из привида у привид, премеривши погледом пределе из којих је очева сенка ишчезнула, мири се са „оним који све види, чује и зна.“
Па ипак, болан и неспреман се суочава са неминовношћу пролазности свега овоземаљског. „Скрушен“ и „камен“ теши се песничком визијом реинкарнације очеве душе која и даље живи, успиње се и кружи тражећи „дом свој нови што ће мир, топлину и радост небеску да пружи.“
Песма је надахнута, стихови саздани од префињених емоција које су исказане језиком песника, верујућег човека и мудраца.

DODJOH UOCI DMITROVDANA ~ milka vukic v.

  Dodjoh uoci Dmitrovdana Par desetleca noc bese tamna, Jutro dana srce obasjava i greje Rumeno lisce ocaravajuce sapuce Ptice prema jugu prolijecu U belom oblacku Svemoguceg videt cu Milujem i ljubim tople vetrove Raznose sve nocne more Ushiceno ocekujem snezne pahulje Bog mi njima salje andjele Blagosivam svaku suncevu zraku S istoka stize, srecu … Настави са читањем “DODJOH UOCI DMITROVDANA ~ milka vukic v.”

 

Dodjoh uoci Dmitrovdana
Par desetleca noc bese tamna,
Jutro dana srce obasjava i greje
Rumeno lisce ocaravajuce sapuce
Ptice prema jugu prolijecu
U belom oblacku Svemoguceg videt cu
Milujem i ljubim tople vetrove
Raznose sve nocne more
Ushiceno ocekujem snezne pahulje
Bog mi njima salje andjele
Blagosivam svaku suncevu zraku
S istoka stize, srecu nize
Svetim Tvorcem darovana…
Dodjoh uoci Dmitrovdana
Slava Ti Svevisnji Boze i hvala!

BOGA MOLIM ~ milka vukic v.

  Boga molim Da ulepsa ti san, Vazduh moje ljubavi I nocas da udises, Vizijom poljubca mog Zapocnes novi dan, Da me iz srca i duse Nikad ne izbrises. Boga molim- Da moj bol Te i ne dotice, Ali tebe molim -istinu govori vazda, Ma mi Zbog toga morala Dusa da narice, – Ta, bol … Настави са читањем “BOGA MOLIM ~ milka vukic v.”

 

Boga molim
Da ulepsa ti san,
Vazduh moje ljubavi
I nocas da udises,
Vizijom poljubca mog
Zapocnes novi dan,
Da me iz srca i duse
Nikad ne izbrises.
Boga molim-
Da moj bol
Te i ne dotice,
Ali tebe molim
-istinu govori vazda,
Ma mi
Zbog toga morala
Dusa da narice,
– Ta, bol i patnja
Smisao sazda.

FOTKA ~ milka vukic v.

  Misli se ko mravi preplicu, Dusu mladosti pokusavaju pronaci, Mozda je sisla u ponornicu, Ili se zakljucala u kljucanicu… Navrele misli gledajuci fotku- Kroz Atlantik Citi me nunala, Spavala u galebovima, Hodala po valovima, Ulicama nedrila, Iznad zgrada jedrila, Ta dusa… Bile smo bliske, jedna celina Danas mi fotka mozak otapa… Trazit cu je … Настави са читањем “FOTKA ~ milka vukic v.”

 

Misli se ko mravi preplicu,
Dusu mladosti pokusavaju pronaci,
Mozda je sisla u ponornicu,
Ili se zakljucala u kljucanicu…
Navrele misli gledajuci fotku-
Kroz Atlantik Citi me nunala,
Spavala u galebovima,
Hodala po valovima,
Ulicama nedrila,
Iznad zgrada jedrila,
Ta dusa…
Bile smo bliske, jedna celina
Danas mi fotka mozak otapa…
Trazit cu je u iscedjenim suzama,
Umrlim snovima
I zgrusanim nadama,
Trazicu moju dusu,
Dusu mladosti.

OSTANI SRECAN ~ milka vukic v.

  Ljubim te celim bicem Dusom ti pripadam, Ti si mi san i java Zar zivota i  snaga. Zivis daleko za svagda, Volim te trajno izgubljena nado Zelela ili ne- tako je. Nije vazno s kim si Radujem se, srecan si. Bog nek te cuva, Zeljo moja, Zdrav da si mi. Budi mi daleko Srecan, … Настави са читањем “OSTANI SRECAN ~ milka vukic v.”

 

Ljubim te celim bicem
Dusom ti pripadam,
Ti si mi san i java
Zar zivota i  snaga.
Zivis daleko za svagda,
Volim te trajno izgubljena nado
Zelela ili ne- tako je.
Nije vazno s kim si
Radujem se, srecan si.
Bog nek te cuva,
Zeljo moja,
Zdrav da si mi.
Budi mi daleko
Srecan, radostan…
Dok pisem, disem,
U meni dises.
Ostani srecan, s Bogom,
Moj dan i noc je s tobom.

VERA U NJEGA ~ milka vukic v.

  Pretite mi, srce izvadite, Dusu od tela rastavite, Veru u njega Srusiti necete! Bog i ja Prijatelji smo Coveku tom! Greha nema u njemu. Oni oko njega, A ne on, Druguju sa zlom!

 

Pretite mi, srce izvadite,
Dusu od tela rastavite,
Veru u njega
Srusiti necete!
Bog i ja
Prijatelji smo
Coveku tom!
Greha nema u njemu.
Oni oko njega,
A ne on,
Druguju sa zlom!