U SENCI ORAHA -Miladinovic Sandra

U SENCI ORAHA Dok sedim u senci oraha, odzvanja smeh niz dol! Kako mi prija radost, toliko mi ne godi bol!!! A,  kome bih dlan spustila na obraz i  nemo rekla u oci, da zivot traje vecno, da se iz case u casu toci?!!! Lahor mi miluje glezanj. Pomislih cudna li cuda,  kako miris zivota … Настави са читањем “U SENCI ORAHA -Miladinovic Sandra”

U SENCI ORAHA

Dok sedim u senci oraha,

odzvanja smeh niz dol!

Kako mi prija radost,

toliko mi ne godi bol!!!

A,  kome bih dlan spustila

na obraz i  nemo rekla

u oci,

da zivot traje vecno,

da se iz case u casu toci?!!!

Lahor mi miluje glezanj.

Pomislih cudna li cuda,

 kako miris zivota mami!?

Opija dusu sto vapi,

za morem iskusenja!

A,  ova glava  luda….

daje i poslednji biser,

ko ishitreni korak,

koji je mozda gorak,

no daha bez njega nema!

Do poslednjeg trena u nama

uvek je nada skrivena, ko as u ruci,

a, mir nam godi!

Sedim u senci oraha i

 pustam korenje ka slobodi!

© Miladinovic Sandra

VOLIM – Miladinovic Sandra

VOLIM Volim i kada me ne vole,   ceznem i kada niko zamnom ne mari!  Mastam o susretu prijateljstva, o iskrenoj ljubavi koja ostavlja bez daha, o gori bez lista sto zeleni kada se promole  prvi znaci zivota u prolece!  Zraku dobrote koji obasjava svaku dusu! Volim i kada me ne vole, ne prija mi … Настави са читањем “VOLIM – Miladinovic Sandra”

VOLIM

Volim i kada me ne vole,

  ceznem i kada niko zamnom ne mari!

 Mastam o susretu prijateljstva,

o iskrenoj ljubavi koja ostavlja bez daha,

o gori bez lista sto zeleni kada se promole

 prvi znaci zivota u prolece!

 Zraku dobrote koji obasjava svaku dusu!

Volim i kada me ne vole,

ne prija mi to saznanje,  ali tako je,

zveze sred noci  fale!!!

Vagoni prolaze nepovratno,

idu preko Sibira,

pa Aljaske prema jugu i dalje!

Sta mogu vise sem toga?!!! 

Ceznam i kada niko zamnom ne mari!

Mnogo toga je uzalud,

Puno je prolaznih stvari!!!!!

Volim i kada me ne vole!!!!

© Miladinovic Sandra

AFRODITA – Miladinović Sandra

AFRODITA Na kaputu prah ko inje, a, tragovi proslosti, polako gube se i nestaju, kao zalecene rane! Tamo si ti….. Ne navracaj u moje snove, ne budi me iz slatkog sna! Zivotno vino opija me, jednom se zivi za vremena sva…. I  sumi jablan tu na bregu, mirisi prirode opijaju, jos rano je! Osecam kako … Настави са читањем “AFRODITA – Miladinović Sandra”

AFRODITA

Na kaputu prah ko inje,

a, tragovi proslosti,

polako gube se i nestaju,

kao zalecene rane!

Tamo si ti…..

Ne navracaj u moje snove,

ne budi me iz slatkog sna!

Zivotno vino opija me,

jednom se zivi za vremena sva….

I  sumi jablan tu na bregu,

mirisi prirode opijaju, jos rano je!

Osecam kako me nebo zove,

tajne svemira daruje…..

Posle oluje sve ponovo buja,

ali preziveti treba pustos tu,

sastaviti pocetak s krajem,

osmeh sa suzom za noc jednu!

Slavuja glas odzvanja daleko,

tu sa grane jablana!

I mene neko ceka daleko,

mozda sred cistog kamena!

Odzvanja bat koraka i cuje se

sred Olimpa!

Da li ga cujes, ja cu ga navek cuti!

Afrodita licno mi je govorila

:“ Veruj, ljubav te je stvorila!”

© Miladinovic Sandra

VREME -Miladinovic Sandra

VREME Kao vuk gladna sam iskrenosti, blaga sto sija i u tami ! Kao sred pustinje zedna sam toplih reci, ostale bi u dusi zauvek! A, nocu  dok setam po mesecu, cini mi se da su ruke tvoje u mojoj kosi. Ostani, ne prkosi! Nece se produziti ni noc, ni dan. Vreme ne postoji, to … Настави са читањем “VREME -Miladinovic Sandra”

VREME

Kao vuk gladna sam iskrenosti,

blaga sto sija i u tami !

Kao sred pustinje zedna sam toplih reci,

ostale bi u dusi zauvek!

A, nocu  dok setam po mesecu,

cini mi se da su ruke tvoje u mojoj kosi.

Ostani, ne prkosi!

Nece se produziti ni noc, ni dan.

Vreme ne postoji,

to je samo san i grcevit pokusaj

da od jednog napravimo dva,

i podsmejemo se andjelima!

Tu nema cari!

Rukom mahni i osetices dah vetra!

Oslusni ga –on zna pricu,

putnik je kroz vekove!

Cak i ptice!

A mi  – NE!!!!!

© Miladinovic Sandra

JUTRO SRED BALKANA -Miladinovic Sandra

JUTRO SRED BALKANA Razvuces u osmeh usne, divne reci sapnes njima, ni ne sanjas  kolko bola dusa moja zna da prima! Kao list na povetarcu, lako moje srce trones. Poput skrinje sve zakljucam, i sacuvam blago svoje! Nemam snagu lutalice, niti oci varalice! Zazmurim i cesto sanjam, kuda lete rajske ptice! I nadi ja ne … Настави са читањем “JUTRO SRED BALKANA -Miladinovic Sandra”

JUTRO SRED BALKANA

Razvuces u osmeh usne,

divne reci sapnes njima,

ni ne sanjas  kolko bola

dusa moja zna da prima!

Kao list na povetarcu,

lako moje srce trones.

Poput skrinje sve zakljucam,

i sacuvam blago svoje!

Nemam snagu lutalice,

niti oci varalice!

Zazmurim i cesto sanjam,

kuda lete rajske ptice!

I nadi ja ne prkosim,

za ruku je cvrsto drzim.

Pitam sebe kakvo lice

imam kada suzu pustim…

a, nadam se- tad izustim?!!!!

Razvucem u osmeh usne,

divne reci sapnem njima,

ni ne sanjam kolko bola,

dusa tvoja zna da prima!

Svetla grada zabljesnu me,

kao zvezde s’ neba sjajne.

Ne nadam se, ne tugujem,

ne secam se, vec trgujem!

Uh, varam se,

nisam bila, nit’cu biti,

silueta koja seta,

danima u prazno gleda,

i bez borbe se preda,

 neuspeh u oci gleda!

Ne, ja to nisam,

i korak me vuce k’ suncu

sto blista ,

i sreca i tuga su dva osecanja cista!

Veruj mi,

jer vrlina nije mana!!!!

Sapni mi i ostacu sama

na raskrsnici cekajuci jutro!!!!!

Da, jutro sred Balkana!!!!

© Miladinovic Sandra

POTAJNO -Miladinovic Sandra

  POTAJNO       I potajna slutnja zbog neke nade, i tihe reci sto noc ih krade…. I samo mesec u kolu sa zvezdama!!!   I potajne zelje zbog slatkih snova, ko snaga sto budi cula iznova…. Jedna po jedna zvezda ide na pocinak!!!   U osvit zore uz postelju belu, sklopljeni kapci i znoj … Настави са читањем “POTAJNO -Miladinovic Sandra”

 

POTAJNO

 

 

 

I potajna slutnja zbog neke nade,

i tihe reci sto noc ih krade….

I samo mesec u kolu sa zvezdama!!!

 

I potajne zelje zbog slatkih snova,

ko snaga sto budi cula iznova….

Jedna po jedna zvezda ide na pocinak!!!

 

U osvit zore uz postelju belu,

sklopljeni kapci i znoj na celu….

Potajno, tiho – ljube se noc i dan!!!

 

 

© Miladinovic Sandra

LAZ – Miladinovic Sandra

LAZ Laz, ta starica u starim haljinama, sa dugim iskrzanim noktima, i “ umilnim” ocima, prepoznatljiva i upecatljiva, uporna i beskrupulozna! Nema nicega svetog za nju! U masi se vrlo dobro snalazi i zivi, danima, mesecima, vekovima! Bolje da je nema! Ali,  lako sklapa saveze, bitke cesto dobija i krsi andjelima krila, koji ipak ne … Настави са читањем “LAZ – Miladinovic Sandra”

LAZ

Laz, ta starica u starim haljinama,

sa dugim iskrzanim noktima,

i “ umilnim” ocima,

prepoznatljiva i upecatljiva,

uporna i beskrupulozna!

Nema nicega svetog za nju!

U masi se vrlo dobro snalazi i zivi,

danima, mesecima, vekovima!

Bolje da je nema!

Ali,  lako sklapa saveze,

bitke cesto dobija i krsi andjelima krila,

koji ipak ne odustaju!

U bordelima, i skupim prijemima uvija se

u skupe svilene tkanine,

daruje osmesima i obecanjima,

kuje najperfidnije planove,

i stvare nocima nemire,

dusama koje na nju nasednu!

Mnogima je kape skrojila,

i jos se nije umorila!

Laz, ta starica u starim haljinama,

sa duboko urezanim borama,

a,  ipak vecna i znalacki vesta….

Nije tajna!

Bar do sada nije pobedila,

mada je mnoge povredila,

i to do same srzi!

Istini je posao dala samo veci

i otezala put ka sreci!

Laz – ta starica u starim haljinama,

sto sama sebi cesto nazdravlja,

zbog nje se krece cesto iznova

u nove pobede,

i sklapaju se polomljeni delovi

mukotrpno stvorenog,

i sve to samo zbog te spodobe!

Eh, ta laz …… istini nije ni do kolena,

niti je ikada bila, novu snagu joj daje i siri krila!

© Miladinovic Sandra

VETAR – Miladinovic Sandra

VETAR   Ja osecam vetar cak i kada ga nema, i kada odmara negde iza brega, kada se oluja pritajeno sprema, ja ga zeljno cekam! Eh’a sto ga nema?!!!!     Przi leto nigde ni obolacka nema, cvrkut ptica cujem! Eh’sto njega nema!? Jer kada me miluje i mrsi mi kosu, sapce mi na uvo … Настави са читањем “VETAR – Miladinovic Sandra”

VETAR

 

Ja osecam vetar cak i kada ga nema,

i kada odmara negde iza brega,

kada se oluja pritajeno sprema,

ja ga zeljno cekam!

Eh’a sto ga nema?!!!!

 

 

Przi leto nigde ni obolacka nema,

cvrkut ptica cujem!

Eh’sto njega nema!?

Jer kada me miluje i mrsi mi kosu,

sapce mi na uvo

“Volim zlatokosu!”

 

I nadam se njemu konjaniku s neba,

da me voli tajno, da ja volim njega!

Jer kosa je moja samo sa njim zlatna,

a ovako crna ko najdublji svemir,

kao u sred noci, ko’ duhovni nemir!

 

Vetre ti se ne inati i muke mi ove skrati!

 

 

© Miladinovic Sandra

ZIVOT JE BLAGO- Miladinovic Sandra

  ZIVOT JE BLAGO   Zasto, pitam se zasto, toliko povrsnosti u zivotu? Toliko razilazenja cak i srodnih dusa, toliko otudjenosti!? Vrlo malo treba, a tako je malo ljubavi i srece! Sta nam je donelo ovo vreme? Cudnih li okolnosti, prica i brzog zivota, a on je tako kratak, toliko da slici trenu!   U … Настави са читањем “ZIVOT JE BLAGO- Miladinovic Sandra”

 

ZIVOT JE BLAGO

 

Zasto, pitam se zasto,

toliko povrsnosti u zivotu?

Toliko razilazenja cak i srodnih dusa,

toliko otudjenosti!?

Vrlo malo treba,

a tako je malo ljubavi i srece!

Sta nam je donelo ovo vreme?

Cudnih li okolnosti,

prica i brzog zivota,

a on je tako kratak,

toliko da slici trenu!

 

U baru dok pijem pice,

gledam na sta sve te oci lice,

njihanje u ritmu muzike i savrsena gluma!

 

Rado bih ustala i naglas rekla,

da reka tece bez povratka,

zvezda pada zauvek,

prijatelj se jednom gubi,

ali to boli, shvatite ljudi!

 

Zivot je blago i blago nudi!

 

© Miladinovic Sandra

 

DUSA -Miladinovic Sandra

DUSA       Put je dalek, dusa velika, ko’ devet zivota da ima! Kao da zna svaki kutak sveta. Za nju nema tajni, uzaludan je trud lagati je! Sve je tako prepoznatljivo, svak pokret i pogled, korak!   Inspirise je svetlost, odusevljava je iskrenost! Raduje se dobroti, kao ptica slobodi! Ziva je kao voda, … Настави са читањем “DUSA -Miladinovic Sandra”

DUSA

 

 

 

Put je dalek, dusa velika,

ko’ devet zivota da ima!

Kao da zna svaki kutak sveta.

Za nju nema tajni,

uzaludan je trud lagati je!

Sve je tako prepoznatljivo,

svak pokret i pogled,

korak!

 

Inspirise je svetlost,

odusevljava je iskrenost!

Raduje se dobroti, kao ptica slobodi!

Ziva je kao voda, ne spava!

Zbog nje sve buja, raste ko zelena trava!

Hrabrost joj je savetnik,

tuga ucitelj, a lek oprostaj!

 

Put je dalek, dusa velika,

ko’ devet zivota da ima!

Mirise na lipu u cvatu,

na morske talase,

na jelovinu, mahovinu,

na vecni zagrljaj!

Ne,  za nju ne postoji kraj!!!!

Svaki dan je novi,  ali se ne broji!

 

Dusa mirise na raj,

samo joj dozvolu daj!!!

 

 

© Miladinovic Sandra