PESMA MAJCI -Miladinovic Sandra

PESMA MAJCI Niko nezna tudju bol da boluje, niti suzu s uzdahom da prati, cak ni ruku kratko da ti pruzi! Niko nezna stvarno da te shvati,  kao tvoja mati! Sve dok i sam ne okusi tugu, dok mu srce ne igra od srece, niko nezna  poljupce da deli, zagrljaje iskrene, iz duse! Niti reci … Настави са читањем “PESMA MAJCI -Miladinovic Sandra”

PESMA MAJCI

Niko nezna tudju bol da boluje,

niti suzu s uzdahom da prati,

cak ni ruku kratko da ti pruzi!

Niko nezna stvarno da te shvati,

 kao tvoja mati!

Sve dok i sam ne okusi tugu,

dok mu srce ne igra od srece,

niko nezna  poljupce da deli,

zagrljaje iskrene, iz duse!

Niti reci sto se zlatom mere,

kad te tuga ko vatra opece!

Niko nezna pogledom sto boli,

kao majka stvarno da te voli!

Zato majku ovo vece ljubim,

i glavu joj spustam bas na grudi,

kao nekad davno sto je bilo!

Majko moja, moja dobra vilo!

© Miladinovic Sandra

PONEKADA-Miladinović Sandra

PONEKADA Ponekada je nebo tako teško, da hodaš neda, da stojiš jos teže, i svaka zvezda te boli i peče, a, daljine sve dalje i dalje beže! Ko na crnom vrancu da galopom juriš, a nikako ne stižeš tamo kuda treba. Ponekada tako malo samo fali, da dosegneš sreću, ali ti se neda! I otvoriš … Настави са читањем “PONEKADA-Miladinović Sandra”

SandraM

PONEKADA

Ponekada je nebo tako teško,
da hodaš neda, da stojiš jos teže,
i svaka zvezda te boli i peče,
a, daljine sve dalje i dalje beže!

Ko na crnom vrancu da galopom juriš,
a nikako ne stižeš tamo kuda treba.
Ponekada tako malo samo fali,
da dosegneš sreću, ali ti se neda!

I otvoriš prozor u sam osvit zore,
udahneš svež zrak i mirise neba,
postelju raspremiš i otvoriš vrata,
da sačekas nadu i da ode nedaš!

Ugostiš je kao najmilijeg gosta,
trpezom slasnom, biserima belim!
Zamoliš je tiho da ne ode nikad,
dušom je počastis i korakom zrelim!

Ponekada je tako lako reći,
baciću sve iza svojih ledja.
Ponekada te tako lako razveseli
svaka nežna nota, učitelj solfedja!

Ko na belom atu ti galopom juriš,
ali sve se sruši ko od karata kula!
Brzinom svetlosti ladje nam odlaze,
od luke do luke, od grada do grada!
Ja bih samo htela, kada bih bar mogla,
da sa jednom ladjom otplovim nekada!

© Miladinović Sandra

Smejem se kao sunce -Miladinovic Sandra

Smejem se kao sunce! Smejem se kao sunce! Zar uvek ne izgleda  tako, kao da se smeje zivotu i novim stazama!? Odrasla sam setajuci sumama oko sela. Brezuljci. Jastrebac i Kopaonik kao zagrljena dva slozna brata. Oko onog stabla je brsljan sve  do samog njegovog vrha, a cela okolina obasuta ruzicastim cvecem! Eno veverice, a … Настави са читањем “Smejem se kao sunce -Miladinovic Sandra”

Smejem se kao sunce!

Smejem se kao sunce! Zar uvek ne izgleda  tako, kao da se smeje zivotu

i novim stazama!?

Odrasla sam setajuci sumama oko sela. Brezuljci. Jastrebac i Kopaonik kao zagrljena dva slozna brata. Oko onog stabla je brsljan sve  do samog njegovog vrha, a cela okolina obasuta ruzicastim cvecem! Eno veverice, a lisca za herbarijum na pretek!

Sejo, hocemo li danas ponovo do naseg mesta?

Sedimo tako nas dve, na mestu gde je sada crkva Sveta Trojica, i mastamo o decjim nestaslucima vracajuci se iz skole kuci.Pijemo hladnu vodu sa izvora.

Hocemo, rece Seja .I popodne nas je culo celo selo kako pevamo u dva glasa.

Obrase se vinogradi……!!!! Hej, lepo pevate vas dve! – smeju nam se mestani kada nas sretnu sokakom.

Obuzme me neko posebno osecanje kada se setim naseg druzenja i detinjstva.

Sredjivale smo staru kucu  i mastale da je to napusteni stari dvorac, a nismo smele da

pridjemo, niti da ikoga pitamo i vidimo unutrasnjost kuce Minica. Oduvek je bila tajanstvena, cudesno sablasna, a deca puna bujne maste.

 

Trazile smo hidru brzacima reke Rasine i dovikivale se sa slavujima, izazivajuci

njihov cvrkut.

Odrasle smo. I sada smo kao sestre!

Divno je bilo i bogato to detinjstvo!

I sada mi daje snagu da se smejem kao sunce zivotu koji  nosi sa sobom i dobro i zlo!

Smejem se kao sunce!

© Miladinovic Sandra

Griva nemirnog ata-Miladinovic Sandra

GRIVA NEMIRNOG ATA U SJAJU JUTRA VIDIM TVOJ LIK, I OPET NADA LUDA, NO NOVI KORAK KO NOVI LIST, VODI ME I  PITA KUDA!?   KUDA OVA NEMIRNA DUSA DA STREMI ZA NOVIM SNOM?! U NOVOJ PRICI , SUDJENOJ MOZDA?! TI OSTAJES ZA NJOM!   LAZNE SU RECI OSTALE TAMO NA NASEM STAROM MESTU, A, … Настави са читањем “Griva nemirnog ata-Miladinovic Sandra”

GRIVA NEMIRNOG ATA

U SJAJU JUTRA VIDIM TVOJ LIK,

I OPET NADA LUDA,

NO NOVI KORAK KO NOVI LIST,

VODI ME I  PITA KUDA!?

 

KUDA OVA NEMIRNA DUSA

DA STREMI ZA NOVIM SNOM?!

U NOVOJ PRICI , SUDJENOJ MOZDA?!

TI OSTAJES ZA NJOM!

 

LAZNE SU RECI OSTALE TAMO

NA NASEM STAROM MESTU,

A, IPAK PITAM, PITAM SE STALNO,

ZASTO STU TU GDE JESU?!

 

SMEJES SE, LUTAS,MISLIS DA

SRECA KUCA NA MALA VRATA!

U DUSI TOPLOJ ONA SE SVILA,

U SUZI STO ZALET HVATA….

KO GRIVA NEMIRNOG ATA!!!!

© Miladinovic Sandra


Sokole -Miladinovic Sandra

SOKOLE PUTUJEM STAZOM  UTABANOM, A, IPAK MOJ PUT JE  DRUGACIJI! MOZDA  LICIM NA PREDHODNIKE KO TALAS NA TALAS, IL’NOVO SVITANJE. MOZDA MUCIM ISTE MUKE, ILI SE  RADUJEM ISTIM STVARIMA. I CINI MI SE  DA  MI NEKADA NEKO TIHO NA UVO KAZE:”OVDE SKRENI! DA LI   DA POSLUSAM!? PUTUJEM STAZOM UTABANOM, ALI SAM IPAK NOVA DUSA! TRCIM … Настави са читањем “Sokole -Miladinovic Sandra”

SOKOLE

PUTUJEM STAZOM  UTABANOM,

A, IPAK MOJ PUT JE  DRUGACIJI!

MOZDA  LICIM NA PREDHODNIKE

KO TALAS NA TALAS,

IL’NOVO SVITANJE.

MOZDA MUCIM ISTE MUKE,

ILI SE  RADUJEM ISTIM STVARIMA.

I CINI MI SE  DA  MI NEKADA NEKO TIHO

NA UVO KAZE:”OVDE SKRENI!

DA LI   DA POSLUSAM!?

PUTUJEM STAZOM UTABANOM,

ALI SAM IPAK NOVA DUSA!

TRCIM MIRISNIM  POLJIMA RASIRENIH RUKU,

RADUJEM SE ZVUCIMA I SUSRETIMA,

PRUZAM  UTEHU  DA ODAGNAM  MUKU!

OBRISACU SUZE SVAKOM PUTNIKU,

MUZIKOM  GA OBASUTI  KAO DUKATIMA,

 ZIVOT JE  IGRA!

IRAJ SE S NJIME ,

SOKOLE,  NISU  DALEKE VISINE!

NEKA TE ZELJA VINE!

© Miladinovic Sandra

Mama,idemo jos jedan krug! – Miladinovic Sanra

Mama, idemo jos jedan krug! Mama, pricao bih o vasioni, o Suncu sto sija kao zar, o buducnosti i Isusu, o drugarstvu – sto je dar! Marko mi kaze da cutim, a, meni cesto suza krene! Bole me reci vise nego druge, nemogu da zaspim nekad od tuge! Sta zele? Vragolan u meni cuci i … Настави са читањем “Mama,idemo jos jedan krug! – Miladinovic Sanra”

Mama, idemo jos jedan krug!

Mama, pricao bih o vasioni,

o Suncu sto sija kao zar,

o buducnosti i Isusu,

o drugarstvusto je dar!

Marko mi kaze da cutim,

a, meni cesto suza krene!

Bole me reci vise nego druge,

nemogu da zaspim nekad od tuge!

Sta zele?

Vragolan u meni cuci i sija,

i dusa je moja cista,

ucenje kroz igru  je bajka,

ali, svako od nas nije knjiga ista!

Mama, pricao bih o Maji,

ima prelepu dugu kosu.

Toliko lepo prica i hoda,

i ume lepu rec da da,

da utesi i razume!

Odakle joj pamet ta sva?!

Vragolan u meni cuci i sija,

mnogi to  ne vide, vec moju suzu!

A, moja dusa nemirna je i cesto 

luta po kosmosu!

Druzim se sa Ajnstajnom,

Svarcenegerom,

Cika Jova mi je drug!

Sutra cu ti reci jos o tome…

Idemo dalje jos jedan krug!!!!

© Miladinovic Sandra

SUNCE -Miladinovic Sandra

SUNCE Maglovita jutra stvaraju  prizor koji ogranicava moja cula! Secam se mirisnih jutara i   cvrkuta slavuja! Obasjanog nevena, veselog laveza, a sada tu ja, kao da sam u kavezu, koji neda da disem! Ja jesam mesecevo dete, ali, sam sunceva sestra! I rado bih uvek da osecam nezna milovanja virtouza, koga niko ne moze prevazici! … Настави са читањем “SUNCE -Miladinovic Sandra”

SUNCE

Maglovita jutra stvaraju  prizor

koji ogranicava moja cula!

Secam se mirisnih jutara

i   cvrkuta slavuja!

Obasjanog nevena,

veselog laveza, a sada

tu ja, kao da sam u kavezu,

koji neda da disem!

Ja jesam mesecevo dete,

ali, sam sunceva sestra!

I rado bih uvek da osecam

nezna milovanja virtouza,

koga niko ne moze prevazici!

Jesenje kise su njegove suze,

snezne padine njegovi snovi,

prolecni nemiri budjenje stoleca,

a, leta slavlja u cast boema!

Bez njega zivota nema,

pesme, ni koraka,

ni  igre uvojaka,

toplih poljubaca,

dodira ruku koji se pamte,

ni reci iz dusa koje se vrate

kao eho i odjekuju godinama…

Eto kakva cuda cini sunce s’ nama!!!!

© Miladinovic Sandra

Ne gledaj me tako! – Miladinovic Sandra

Ne gledaj me tako! Minut je trajao duze, cini mi se od dana, pevala je cela kafana, a, ja sam ostala sama! Sama sred vreve, opustenosti i zamagljenih pogleda, vlaznih lica i ruku, dima, veselja! Stranci!!!!? Sta radim ovde s Vama? Ipak pesma me je ponela, nisam joj odolela! Odletala sam mislima daleko, i glasom … Настави са читањем “Ne gledaj me tako! – Miladinovic Sandra”

Ne gledaj me tako!

Minut je trajao duze,

cini mi se od dana,

pevala je cela kafana,

a, ja sam ostala sama!

Sama sred vreve,

opustenosti i zamagljenih pogleda,

vlaznih lica i ruku, dima,

veselja!

Stranci!!!!? Sta radim ovde s Vama?

Ipak pesma me je ponela,

nisam joj odolela!

Odletala sam mislima daleko,

i glasom negde u dubine mora!

Telom sam bila tu,

a, dusom, negde sa galebovima!

U beloj haljini plesala sam vrhovima talasa!

Tajnu sam u ruci nosila,

u liku imena svog! Ne, nikom nisam prkosila!

Takvu me je stvorio Bog!!!!

 I ne gledaj me tako, ja sam iz sveta tvog!!!!

© Miladinovic Sandra

ANDJELI -Miladinovic Sandra

ANDJELI Noci se radujem jer svanuce, sunce ozarice proplanke moje duse! Vise cu razumeti ljude, njihove postupke   i moj uzaludni trud da me dozive u pravom svetlu! Koliko je osuda bilo u zivotu, ali, dok je mene zivot naucio da razumem i prastam, da darujem reci nade u teskoci, mnoge nije!  I zasto da krijem … Настави са читањем “ANDJELI -Miladinovic Sandra”

ANDJELI

Noci se radujem jer svanuce,

sunce ozarice proplanke moje duse!

Vise cu razumeti ljude,

njihove postupke   i moj uzaludni trud

da me dozive u pravom svetlu!

Koliko je osuda bilo u zivotu,

ali, dok je mene zivot naucio da

razumem i prastam,

da darujem reci nade u teskoci,

mnoge nije!

 I zasto da krijem

svoje lice i oci,

svoje ruke i dusu?

Jedino cu vise cutati,

slusati i uciti se

doveka toj prastaroj mudrosti!

Ljudi su valovite reke,

ali, bez korita, skup nespokojnih,

poceci knjiga nedovrsenih, 

koji bi sve dali za zrno bisera,

ali, ne i za zrno dobra!

Sklapam dlanove i molim se

za sve nas, za svetlost koja se

ne kupuje,

za suze kajanja!

Za nase male andjele

srce bih svoje davala

bez ogranicenja!

Neka spavaju mirnim snom

i kada mene ne bude!

Neka se raduju i budu bolji ljudi,

miris ruza neka im puni grudi!

© Miladinovic Sandra

 

U SENCI ORAHA -Miladinovic Sandra

U SENCI ORAHA Dok sedim u senci oraha, odzvanja smeh niz dol! Kako mi prija radost, toliko mi ne godi bol!!! A,  kome bih dlan spustila na obraz i  nemo rekla u oci, da zivot traje vecno, da se iz case u casu toci?!!! Lahor mi miluje glezanj. Pomislih cudna li cuda,  kako miris zivota … Настави са читањем “U SENCI ORAHA -Miladinovic Sandra”

U SENCI ORAHA

Dok sedim u senci oraha,

odzvanja smeh niz dol!

Kako mi prija radost,

toliko mi ne godi bol!!!

A,  kome bih dlan spustila

na obraz i  nemo rekla

u oci,

da zivot traje vecno,

da se iz case u casu toci?!!!

Lahor mi miluje glezanj.

Pomislih cudna li cuda,

 kako miris zivota mami!?

Opija dusu sto vapi,

za morem iskusenja!

A,  ova glava  luda….

daje i poslednji biser,

ko ishitreni korak,

koji je mozda gorak,

no daha bez njega nema!

Do poslednjeg trena u nama

uvek je nada skrivena, ko as u ruci,

a, mir nam godi!

Sedim u senci oraha i

 pustam korenje ka slobodi!

© Miladinovic Sandra