POSLEDNJA PESMA – Pesma nedelje oktobar 2007 – Ratko Petrović

Postavio ljuba-trebotin. Pročitano: 3615
POSLEDNJA PESMA – Pesma nedelje oktobar 2007 – Ratko Petrović 2007-10-17 12:51:42

POSLEDNJA PESMA

PESMA MESECA OKTOBAR 2007

Usidrene u nemu tačku,
biće oči tvoje lepe,
kada shvatiš da sam otišao,
u prah i pepeo.

Bio sam modar od života uvek…
Uvek se našao neko da mi postavi nogu,
neko, da mi puca u leđa,
neko, da me gurne sa ivice…
Srećom! Pao sam na tvoj dlan.

Uvek se našao neko,
ko je uporno tvrdio, da je bolji od mene!
A, ja jadan, nisam ni mislio
da nečemu vredim.
Niti, da sam za išta dobar.

Rođen da umrem.

Nisu progovorili ni reč sa mnom,
a neki su me već mnogo mrzeli.
Ali, ti isti su verovatno,
najviše mrzeli sami sebe?

Znaj, da sam uvek bio dete… Настави са читањем “POSLEDNJA PESMA – Pesma nedelje oktobar 2007 – Ratko Petrović”

OGLEDALO – Ratko Petrović

Postavio ljuba-trebotin. Pročitano: 913
OGLEDALO – Ratko Petrović 2007-10-06 23:33:06

OGLEDALO 

Pogledaj grobove mladih pored puta,
životi se ne završavaju srećno.
Sudba je majka, hladna i kruta,
Jedino smrti, teku po planu i tečno.

Jedino smrti, teku po planu, i tečno.
Voli me sada! Voli me jako!
Zar ne vidiš da ništa nije večno?
Voli me, dosta sam jec’o i plak’o!
Настави са читањем “OGLEDALO – Ratko Petrović”

ISPLATI SE BITI LOŠ ĐAK – Ratko Petrović

ISPLATI SE BITI LOŠ ĐAK 

Majka me pita, imam li loših ocena…
Imam li koju slabu?!
Rek’o:”Nijednu slabu… sve su beton!”
Imam keca iz matiša,
a, bogami, biće i iz ruskog.
Za kaznu me učitelj Sava prebacio,
da sedim s Milicom…

Zato što je ona, “kao”, dobar đak…
a, ja sam “kao”… loš đak!

Ja kukam, “kao” neću,
“Biću bolji… Obećavam!”
a, već sam prebacio, brže bolje,
pola stvari na njenu klupu…

Настави са читањем “ISPLATI SE BITI LOŠ ĐAK – Ratko Petrović”

SIBIRSKA PESMA – Ratko Petrović

Postavio ljuba-trebotin. Procitano 1205
SIBIRSKA PESMA – Ratko Petrović 2006-12-21 22:04:52

SIBIRSKA PESMA

Šta će reći Jurij, kada stigne iz Aldana u Kazanj?
Reći će da nije mogao protiv onoga, od čega je sazdan.
Kad je ljubav u pitanju, e, tu se ništa ne može,
govorio je pesmom, al’ kada ih je zatekao, govorio je nožem.

Anton je bio njegov najbolji drug iz gimnazije, i skoro pobratim,
Ali kada je video Anu u njegovom naručju, nisam uspeo da ga odvratim.
I evo, posle dvadeset godina čekam ga na železničkoj stanici,
bolje je i u Sibiru ceo život, nego u Moskovskoj samici.

Prošle zime mi je Petar doneo njegovo pismo, pisano s obala Lene,
rešio je da se po cenu glave vrati u rodni grad, i na proleće će da krene,
Pisao je i kako je radio sve od Čukotskog do Karskog mora,
i kako su mu ruke odebljale od žuljeva, i lice mu je izorano od bora.

Pisao je i kako pucaju breze od silnog mraza i zime,
I kako samo vetar u toj praznini cvili njegovo ime.
Sretao je kaže, razne ljude, i prevarante, i prevarene,
one uplakane, koji sve to nisu podnosili, ali i one od stene.
Настави са читањем “SIBIRSKA PESMA – Ratko Petrović”