Promocije knjiga – MIRIS BOŽURA – Ljubodrag Obradović

MIRIS BOŽURA Pusto je Kosovo polje, vrapci kljucaju vreme. Vetar doneo nespokoje, i na pleća teško breme. Božuri više ne cvetaju, seta dušom piri. Otišli su, da ne smetaju, da razum srce smiri. Otišli su, prognanici mnogi, od zlih komšija da se sklone. Šamarom baborogi, nepravdu danas gone. Sloboda se danas čini daleka, dok im … Настави са читањем “Promocije knjiga – MIRIS BOŽURA – Ljubodrag Obradović”

MIRIS BOŽURA

Pusto je Kosovo polje,
vrapci kljucaju vreme.
Vetar doneo nespokoje,
i na pleća teško breme.

Božuri više ne cvetaju,
seta dušom piri.
Otišli su, da ne smetaju,
da razum srce smiri.

Otišli su, prognanici mnogi,
od zlih komšija da se sklone.
Šamarom baborogi,
nepravdu danas gone.

Sloboda se danas čini daleka,
dok im lome kolevku i nadu.
Budućnost samo hrabre čeka,
nju ni zli vetrovi ne kradu.

Ne mirišu više božuri,
tama pada na snove,
Pred zlom se ne žmuri,
Kosovo u mirise zove.

(C) Ljubodrag Obradović

Sutra je Bogojavljenje. Nocas, tacno u ponoc, pogledajte u nebo i zamislite zelju. Srecno!!!!

Sutra je Bogojavljenje. Nocas, tacno u ponoc, pogledajte u nebo i zamislite zelju. Srecno!!!!

Sutra je Bogojavljenje. Nocas, tacno u ponoc, pogledajte u nebo i zamislite zelju. Srecno!!!!

SREĆNA NOVA !!! – Ljubodrag Obradović

СРЕЋНА НОВА 2011. – ПРЕПУНА ПЕСАМА И СНОВА – ПОЕЗИЈАСЦГ!!! Љубав, ко свилу, на белом папиру, хоћу само за нас! Гром твог ћутања, убија ме сад, док ко изгладнели пас,ноћу гледам све звезде, а видим само једну – тебе. И ти звездо, гледаш земљу, али не видиш мене! СВЕ НАЈБОЉЕ !!!

СРЕЋНА НОВА 2011. – ПРЕПУНА ПЕСАМА И СНОВА – ПОЕЗИЈАСЦГ!!!

Љубав, ко свилу, на белом папиру, хоћу само за нас!
Гром твог ћутања, убија ме сад, док ко изгладнели пас,
ноћу гледам све звезде, а видим само једну – тебе.

И ти звездо, гледаш земљу, али не видиш мене!

СВЕ НАЈБОЉЕ !!!

BiH SETRajkoG sve svoje je uredio na poetesi je loptica

BALKANLUČENJE Društveni lonac ključa balkanlukom Nesklone silnice kapu mi kroje Prema receptima crvenih zasada Kradu moje JA preko barikada Molim da me puste da JA budem JA Ranjivi pjesmuljci u izlogu stoje Prazne čovječnosti svoje brige broje Besramni teror igra igre svoje Političko-policijska vrhuška Tuđim receptom svoj ugled rasipa Svoje neznanje u šutljivce presipa Mom … Настави са читањем “BiH SETRajkoG sve svoje je uredio na poetesi je loptica”

BALKANLUČENJE

Društveni lonac ključa balkanlukom
Nesklone silnice kapu mi kroje
Prema receptima crvenih zasada
Kradu moje JA preko barikada

Molim da me puste da JA budem JA
Ranjivi pjesmuljci u izlogu stoje
Prazne čovječnosti svoje brige broje
Besramni teror igra igre svoje

Političko-policijska vrhuška
Tuđim receptom svoj ugled rasipa
Svoje neznanje u šutljivce presipa

Mom usponu kroje sve strmiju stazu
Mir upitni ne miriše na dobro
Lovorike jada sve još nisam pobro

DIJAGNOZA
Još u Bosni krčka čorba balkanluka
A „bosanski blento“ svoju kajdu svira
Protektorat mu je nametnuta mjera
Tom sivilu sve je dalje mirna luka

Svuda po svijetu ječe duše naše
Etnomentalitet im bezočno kradu
Bosnu im iz srca silom iščupaše
Korijeni im pište u bolu i jadu

Tko u inat drugom bogomolje gradi
Tu ni kuće ni bogomolje nema
Tek uznike novi zajaše jadi

Oaze jada sapliću se same
Jedna drugoj priča svoje jadanje
Jaši ih zarazno bolesno ufanje

ČASNA PERA

Zima iz oaza jalovih istina
Dođe nepozvana i ušur uzima
I kada ih šibama moći šibaju
Kolege po peru svoj rejting znaju

U sedlu vlasti jaše prizemljaši
Udružuju snage mizernog otpora
Pisci su za njih čudna dijaspora
Jato neznalica pisaca se plaši

Nisu to lica sa sramotnih lista
Ponosni su svojim talentom i radom
Dobrote puni oni žive s nadom

Muči ih raskorak moći i nedaća
Muči ih žuđena staza ovječnjenja
Čiste im misli trpe ogrubljenja

ZD, 02.02.2010.

SVAKODNEVICA

Miču se ćupovi netrpeljivosti
Razrokih izgleda i sadržaja
Učmalost je kuma tih malenkosti
Jakih nagona a tankih osjećaja

Svoje sviraj a mene ne diraj
Zdrave silnice duša emanira
Virusom mržnje zaraženi vapaji
Naprasno mi nasrću na kuću mira

Bistrim sjećanja glancam uspomene
Moje JA sve manje liči na mene
Vagam riječi za ritmove skrojene

Što sam slovom jači sve žešće me gone
Svaka mržnja jaši svoje uporište
Vedra duša vapi toplo odmorište

ZD, 04.02.2010

STRUGANJE AUTONOMNOSTI

Mislim dakle jesam tjeskobo moja
Na svakom koraku skriven šiljak čeka
Jecaje mi guši pogled iz daleka
Beznadniji od bosanskog počeka

Nad našim tvorbama mutikaše jaše
Briju me naprasne destruktivne face
Tražim svoje JA i svoja uporišta
Stojan Mutikaša nema prenoćišta

Normalan život grdna je prevara
A svaka jedinka za nju se otima
Kusasta normala podmeće se svima

Moj mršavi znak utisnut u vrijeme
Poetike zdravog nepodobnog duha
Stroj mutikaša mu pelin juhu kuha