“Nights In White Satin” – Nena Miljanović

  Ne verujem Da se ne sećaš puta koji si prešao I da ne pamtiš pustinjski pejzaž mene Dirljiv u svojoj nepreglednosti Pod ponoćnim nebom Osutom retkim zvezdama kao mojim očima Po čijem si tragu tražio put strasti I našao netraženi Put Svile ljubavi Jednom Kad si me pregazio kao Kalahari S kraja na kraj … Настави са читањем ““Nights In White Satin” – Nena Miljanović”

 

Ne verujem
Da se ne sećaš puta koji si prešao
I da ne pamtiš pustinjski pejzaž mene
Dirljiv u svojoj nepreglednosti
Pod ponoćnim nebom
Osutom retkim zvezdama kao mojim očima
Po čijem si tragu tražio put strasti
I našao netraženi Put Svile ljubavi
Jednom
Kad si me pregazio kao Kalahari
S kraja na kraj duše
I utisnuo put odavde do večnosti
Karavanima mojih beskrajnih pesama o tebi

Ne verujem
Da ni zrno peska sećanja nisi poneo
Da zažulja u oku i duši
Bar ponekad
Dok slušaš “Noći u belom satenu”
I šušti ti pod prstima papir mojih nepročitanih pesama
Kao saten vela prodane neveste
Koja stidljivo čeka na tuđoj svadbi
Čekam
Da mi oduzmeš poslednju nevinost
Čitanjem

PRESTUPNA PESMA – Nena Miljanović

PRESTUPNA PESMA   Kratka je  moja pesma danas Jasna Kao misao  mudraca pustinjaka Što ne pita A šta bi bilo da je bilo I deset zrna peska što mu pod deset nokata stanu Uzima za  meru o imati i nemati I ostaviti i poneti kad se sa zemlje pod zemlju pođe   Tad Kad se … Настави са читањем “PRESTUPNA PESMA – Nena Miljanović”

PRESTUPNA PESMA

 

Kratka je  moja pesma danas

Jasna

Kao misao  mudraca pustinjaka

Što ne pita

A šta bi bilo da je bilo

I deset zrna peska što mu pod deset nokata stanu

Uzima za  meru o imati i nemati

I ostaviti i poneti kad se sa zemlje pod zemlju pođe

 

Tad

Kad se senka moja od tla odlepi

i duša prhne i pisne kao ptica

Bez žaljenja

Ostaviću i zaboraviti stotine pesama o tebi

Dugih kao prestupne godine…

…i poneti ovu današnju

Najkraću

Pisanu perom ptice bez glasa

Da si ljubav

I kad te ima i kad te nema

I da si bol pustinjaka bez mudrosti u prsima

Zbog svega što je moglo biti

A nije

(C) Nena Miljanović

 

MOJE DRAGO LUDILO – Nena Miljanović

MOJE DRAGO LUDILO Zaista, ludost je naoružati se mesečevim zrakom i verovati da je to koplje španskog zanesenjaka El ingenioso hidalgo Don Quixote de la Mancha (zar iko razuman još veruje u vetrenjače ) ali , protiv nečega se mora ustremiti koplje i stih inače, čemu pesničko viteštvo i posebnost ne zamerite mi ludost vi … Настави са читањем “MOJE DRAGO LUDILO – Nena Miljanović”

MOJE DRAGO LUDILO

Zaista,
ludost je naoružati se mesečevim zrakom
i verovati da je to koplje španskog zanesenjaka
El ingenioso hidalgo Don Quixote de la Mancha
(zar iko razuman još veruje u vetrenjače )
ali ,
protiv nečega se mora ustremiti koplje i stih
inače,
čemu pesničko viteštvo i posebnost
ne zamerite mi ludost vi koji niste poete
i to što nipošto ne želim biti vi:
vaš razložni svet mi preteći crno-beo,
pobiću sve svoje snove ako ne vidim svet kroz spektar,
jer ne umem da sanjam osim u šezdeset boja
i kad bih bila kao vi
plakala bih plavim i ljubičastim suzama
sve dok mi duša kroz oči ne iscuri
zbog šarenih sitnica koje bi se obezbojile
I smejte mi se sad
vi koji sve moje veliko smatrate sitnicama
jer smešno vam je što pevam sa vetrom u trščarima
i komadom trske dirigujem “Mesečevu sonatu”!

Pa dobro!
Smejte mi se,
nije mi žao što mi se podsmevate kao Fantomu iz opere,
vas mi je žao što ne čujete akorde u ševarima!
Mora da je tužno biti gluv za muziku vetra…
…i ne mreškati se površinom reke pod pljuskom,
ne mrestiti se i ne praćakati u vodama neprolaznosti
sa srebrnim mrenama i pijanim klenovima …
…plakala bih kad ne bih bila reka i riba,
sve dotle dok se od suza ne pretvorim u reku
poribljenu mojim pijanim od ljubavi pesmama !

I sad sam sasvim žalosna
jer moram da vas ostavim tu gde ste
i takve sive kakvi jeste
veče se bliži i kasnim već,
i žurim,
rugajte mi se koliko hoćete,
ali, ja učestvujem kao ritual majstor
u svečanostima večernjeg umiranja i jutarnjeg rađanja sunca
zbog poruke Obnovljivosti Ljubavi ,
u koju verujem kao u rađanje sunce posle zalaska
i čekam dokle je Sunca i mene
da me mutavu zbog rastanka
raspeva njegov povratak …

BIOGRAFIJE PISACA – Nena Miljanović

Nena Miljanović je rođena u Šapcu 17.02. 1952 g. Po obrazovanju je psiholog. Živi u Loznici. Pisanjem se bavi od nižih razreda osnovne škole, kad je i počelo objavljivanje njene proze i pesama u novinama i almanasima. Žanrovski nije fahirana, nije opredeljena za samo jednu vrstu književnog izraza. U proznom opusu piše: roman, pripovetke, kratke … Настави са читањем “BIOGRAFIJE PISACA – Nena Miljanović”


Nena Miljanović je rođena u Šapcu 17.02. 1952 g. Po obrazovanju je psiholog. Živi u Loznici. Pisanjem se bavi od nižih razreda osnovne škole, kad je i počelo objavljivanje njene proze i pesama u novinama i almanasima.

Žanrovski nije fahirana, nije opredeljena za samo jednu vrstu književnog izraza. U proznom opusu piše: roman, pripovetke, kratke priče, esej, kolumne. Ipak, kako sama ističe, poezija je njen osnovni književni izraz jer je rođeni pesnik. Piše ljubavnu i erotsku liriku, poeziju u dijalektu, kao i poeziju u prozi, socijalne i rodoljubive pesme kao i pesme na etno teme.

Bavi se prevođenjem i prepevom poezije sa slovenačkog i makedonskog jezika na srpski. Književnica za sada ima dve samostalnu knjige pesama i tri zajedničke zbornika poezije u kojoj su autori iz više evropskih zemalja . Objavljuje po časopisima i elektronskim medijima.