jutro me je otkrilo i šapnulo kasnimo počinje ništa poznat mi je taj scenario (gledam sebe na bini) podižem Diogenov fenjer svetlim u dan čekam njušim pričam svetlu čoveče – čoveče – čoveče monodrama bez kraja ali šta ću opsednutost ne pita gde je rasprostrto srce samo ispisuje hod junaka po njemu nikoga nema još … Настави са читањем ““Tražim čoveka” —Marina Adamović”
jutro me je otkrilo i šapnulo
kasnimo
počinje ništa
poznat mi je taj scenario
(gledam sebe na bini)
podižem Diogenov fenjer
svetlim u dan
čekam
njušim
pričam svetlu
čoveče – čoveče – čoveče
monodrama bez kraja
ali šta ću
opsednutost ne pita gde je rasprostrto srce
samo ispisuje
hod junaka po njemu
nikoga nema
još ne gasim fenjer
osvetljen je dan pomračio um
bez objašnjenja
odavno sam razdelila dušu
prošli kroz nju i nestali
predstava je završena
sedam u bure
zavesa se spušta
u svakoj niti – bol bol bol