Jednostavnost života — Marina Adamović

hodam očima kosom plućima . takvu raznolikost kruženja svetom zapisuju pera borova . stranice sveske otvaraju ptice i ponavljaju jednom pročitano . bila sam spomenik kišnom stablu . dok nisam videla dubinu beskraja . hodam očima kosom plućima takvu raznolikost crtam sama

hodam očima

kosom

plućima

.

takvu raznolikost kruženja svetom

zapisuju pera borova

.

stranice sveske

otvaraju ptice

i ponavljaju

jednom pročitano

.

bila sam spomenik

kišnom stablu

.

dok nisam videla

dubinu beskraja

.

hodam očima

kosom

plućima

takvu raznolikost crtam sama

Slikam stazu života — Marina

— dosta priče — život me u maratonu ne sme preteći hrabro je imati rivala na glasu jer od njega zavisi odlučnost na stazi ostalo ide svojim tokom ( LI-Tai-Po Lepota svakog dana – nek je moja!)

— dosta priče —


život me u maratonu

ne sme preteći


hrabro je imati rivala na glasu


jer od njega zavisi

odlučnost na stazi


ostalo ide svojim tokom


( LI-Tai-Po

Lepota svakog dana – nek je moja!)

Bezdan — Marina Adamović

Kraj je početku progrizao procep Bila je to plodna bujica Nije se smelo pričati Poslala sam ruke I sve im napisala Izvukle su prvo oko Zatim čelo Zatim noć Sve su povezale Osušile I prinele da spalim Dim je zapušio procep

Kraj je početku progrizao procep

Bila je to plodna bujica


Nije se smelo pričati


Poslala sam ruke

I sve im napisala


Izvukle su prvo oko

Zatim čelo

Zatim noć


Sve su povezale

Osušile

I prinele da spalim


Dim je zapušio procep

Zamka — Marina Adamović

“Pitaš me zašto sam ostajem na zelenoj planini…” Li Tai Po . progutala sam bol lavirint u dahu sproveo ga je do čekaonice nadalje se ništa ne može zaobići osim neba .

“Pitaš me zašto sam ostajem na zelenoj planini…”

Li Tai Po

.

progutala sam bol

lavirint u dahu

sproveo ga je do čekaonice

nadalje se ništa ne može zaobići

osim neba

.

“Tražim čoveka” —Marina Adamović

jutro me je otkrilo i šapnulo kasnimo počinje ništa poznat mi je taj scenario (gledam sebe na bini) podižem Diogenov fenjer svetlim u dan čekam njušim pričam svetlu čoveče – čoveče – čoveče monodrama bez kraja ali šta ću opsednutost ne pita gde je rasprostrto srce samo ispisuje hod junaka po njemu nikoga nema još … Настави са читањем ““Tražim čoveka” —Marina Adamović”

jutro me je otkrilo i šapnulo

kasnimo

počinje ništa


poznat mi je taj scenario

(gledam sebe na bini)

podižem Diogenov fenjer

svetlim u dan

čekam

njušim

pram svetlu

čoveče – čovečečoveče


monodrama bez kraja

ali šta ću

opsednutost ne pita gde je rasprostrto srce

samo ispisuje

hod junaka po njemu


nikoga nema

još ne gasim fenjer

osvetljen je dan pomračio um

bez objašnjenja


odavno sam razdelila dušu

prošli kroz nju i nestali


predstava je završena

sedam u bure

zavesa se spušta

u svakoj niti – bol bol bol



Nâ , Frojde —Marina Adamović

tama je svetlost miris kô smrad ludi mi oko — ludi !!! ma daj ! tri puta sto je — previsoko stiže me breza mozak me juri nalevo — nazad ma daj ! a  b  c  d  e  f — z kopno na mostu u mostu ševa ševom kroz mraz ma daj ! mravi mravi … Настави са читањем “Nâ , Frojde —Marina Adamović”

tama je svetlost

miris kô smrad

ludi mi oko — ludi !!!

ma daj !

tri puta sto je — previsoko

stiže me breza

mozak me juri

nalevo — nazad

ma daj !

a  b  c  d  e  f — z

kopno na mostu

u mostu ševa

ševom kroz mraz

ma daj !

mravi mravi — crvi

kamen i školjka

alga i bor

čekam da usnim

da budna hrčem

beskrajno plavo

pod plavim — ko????

ma — nâ !!!

Reci, Frojde—Marina Adamović

    (ko budan sniva, sreću doziva -Peko Laličić ) . Sunce  — carstvo minerala Nebo — svet za snove Grana — struna na harfi Trava — staza za sutra Potok — život život život Žito — u životu sreća Suza — ne čuješ me/ se . a nebo muzika je žitnog protoka kroz dno

 

 

(ko budan sniva, sreću doziva -Peko Laličić )
.

Sunce  — carstvo minerala

Nebo — svet za snove

Grana — struna na harfi

Trava — staza za sutra

Potok — život život život

Žito — u životu sreća

Suza — ne čuješ me/ se

.

a

nebo

muzika je žitnog protoka kroz dno