
REPRIZA ŽIVOTA
najdražoj poetesi,ona će već znati…
Govoriš mi, Ti, takva kakvom te znam,
raspletenim uvojcima prosedih vlasi,
da reprize života nema i da samo nam
nepovratno teku, vredni, neiživljeni časi…….
*
Govoriš mi, još, takva kakva si u biti,
dok pod staklima kriješ istine nam iste,
da iznova nema početka ispredanja niti
izgubljenih u čekanju da postanu čiste……..
*
Govoriš mi, tako, takva kakva jesi,
prožeta čistotom kojoj sama stremim,
da repriza ne igra, da život se tek desi
samo jednom i činiš da surovo zanemim…..
*
Govoriš mi, Ti, takva kakve te ima,
devojčicom u telu žene, biserom iz mraka,
da reprize života nema, ni proleća ni zima,
a ja samo želim biti kao Ti, toliko jaka….
*
U glibu, u dobru, u miru i u ratu,
u očaju, u padu i kad miluje i kad grize,
da istrajem i gazim i po srebru i po zlatu,
a ne uprljam život svoj koji nema reprize……
*
Govoriš mi, Ti, takva kakvu te retki znaju,
nemirnim iskrama šeretskoga sjaja,
jedan je put na Zemlji, a drugi je u raju,
a nezaustavljivo otičemo obe.
Reprizom beskraja…
(C) Aleksandra Mladenović
Ni pomembno koliko pesmi napiše pesnik – važno je, da zapiše zaznane nianse nekje v nas, v lepoti sočutja in bližine. In to je to…
Nije bitno koliko pesnik napiše pesama – bitno je, da poživljava sve one nianse negde u nama, do kraja… u lepoti saosečanja i samirosti blizine…ovo je ovo
Milena,hvala na zapazanju.Vas komenatr je prava sustina ove pesme.
Imajmo saosecanja,stvarajmo i prkosimo zajedno.Zajedno smo jace,najjaci!
Ogroman pozdrav iz snezne Srbije od Aleksandre!