POD ŠIMŠIROM
Pod šimširom, s prvim zracima sunca
kuja je, skrivena od kiše i studi,
jedne rane zore, na majčinske grudi
privila svojeg jedinog mladunca.
Izlila je ljubav iz toplih nedara
uzdrhtao šimšir čudnu pesmu šumi,
od milosti keruša, ližući ga umi
za maleno čedo već bijaše stara.
Al’ nespokoj nemi obuze je celu
dok mirno u noći slavuj pesmu poje;
prigrli tad čvršće milo čedo svoje
da zagreje snagu u malenom telu.
U sanku ih zora zatekla,u travi
sklopljene im oči pod šimširom ćute;
to majčinske grudi nesreću ne slute
da je sanak večni usnilo na javi.
Lavežom u život moli ,da joj vrati,
neku strašnu silu malo što joj uze;
iz skrhane duše razliše se suze-
plakati k’o čovek i pas može znati.
Umorna od boli,s nekim čudnim mirom
dok joj crna ponoć šiba ljute rane,
sa osmehom setnim sluša šumor grane,
budna čeka čedo, sama, pod šimširom.
Umorna od boli,s nekim čudnim mirom
dok joj crna ponoć šiba ljute rane,
sa osmehom setnim sluša šumor grane,
budna čeka čedo, sama, pod šimširom.
OVO JE TAKO DIVNA PESMA. Jako lepo napisana! Jako!!!
Nema brisanja. Ni slucajno! Jos jednom si rekla, zelis da brises /sad ne znam na koju se pesmu odnosilo/ ZASTO,? to ne dolazi u obzir!
Podseti me na Jugoslava… On je cesto hteo da brise svoje radove.
Mozda je zarobljen u necijoj tudjoj ljusturi:)… neam njega a nema ni njegovih pesama!
Sram da ga bude:))
Neka ga…mozda mu je negde beskrajno lepo a to je ZIVOT!
Kuckacemo se u popodnevnim satima…imam malih obaveza:))
Sa osmehom tvoja verna citateljna â nevaljala komentatorka:))
ObAveze draga:))
E SERGEJE,SERGEJE . . . NASA ZVEZDO VODILJO. Lepa pesma ime.
Hvala ti puno…
POD ŠIMŠIROM – ostadoše prosute moje suze. Ovo me podsjetilo na jednu zimu i mače koje je samrtničkim mjaukanjem dozivalo majku koja ga je ostavila u stubištu moje zgrade, a ona otišla da nadje hrane za njih dvije. Otišla sam, uzela promrzlo mače, donijela ga u stan, pokušala nahraniti (nije imalo snage za bilo šta), utoplila sam ga, a ono se umirilo i zaspalo tihim snom da se više nikada ne probudi. Majka ga je danima dozivala… Ne mogu da se pomirim sa činjenicom da je i to život (tek rodjeno, a već mrtvo – gdje je tu ŽIVOT?)
Osecajna duso draga…sve ovo o cemu pevah u pesmi dogodilo se pred mojim ocima,a onda sam ga pretocila u stihove…pesnici boje svojim bojama i zivot i smrt koja je sastavni deo postojanja…Puno te pozdravlja osecajna dusa slicna tebi…jedna Aleksandra…
Odgovor ti pravi jos ne mogu naci
u razumu niklom podno plavog neba
mozda cemo skupa istinu dotaci
tamo,gde za eon samo treptaj treba….Ovo je iz pesme BUDJENJE….
najtoplije te pozdravljam ovog hladnog popodneva…samo objavljuj,uz tebe sam…
BUDJENJE… Neka ovo bude tvoje budjenje (ako nekada poklekneš), uspravi se, visoko digni glavu, jer ti si dobar čovjek, a takvi ne mogu biti ni loši pjesnici. Podsjećaš me na jednu mladu ženu koju sam podržala u pisanju poezije (nije imala vjere u sebe); danas ima objavljenu jednu knjigu… i dalje piše.. i bolje nego prije.
Odgovor ti pravi jos ne mogu naci
u razumu niklom podno plavog neba
mozda cemo skupa istinu dotaci
tamo,gde za eon samo treptaj treba
KAD ČOVJEK PADA TO MOŽE I SAM UČINITI, A AKO SI U MOGUĆNOSTI DA MU POMOGNEŠ UČINI TO – MOŽDA JE TEŽE (NEGO: GURNUTI GA), ALI JE ZATO LJEPŠE ZA OBOJE. Imaš moju podršku, a u procjeni jedenog pjesnika do sada nisam pogriješila. Prihvati prijateljsku ruku podrške koju ti pružam, ako ti odgovara. pozić. Dan jeste hladan, ali je u srcu toplo – to je sreća (bolje je, nego da je obrnuto).
Ma totalno sam omanula,to nisu stihovi iz pesme Budjenje vec PITANJE.Sta mi bi? Misli su ti duboke,svaka ponaosob..Vidim da pred sobom imam jednu ozbiljnu sagovornicu,nema labavo!Stiskam tvoju ruku podrske…toplim srcem…tvoja A. Uh,ako je tako,dobro je,moja prva zbircica nikako da ugleda svetlost dana,mozda mi ti svojom podrskom doneses bolji splet dogadjaja….
Ljudski je griješiti – ima li čovjeka koji ne griješi?!? Umjesto Budjenja sada imamo PITANJE – ima veze, a i bolje je – znači da si budna i svjesno prihvataš prijateljski ispruženu ruku, a na pitanje ćemo zajedno naći odgovor. Sa prvom knjigom je najteže, a sve ostale dolaze ”same po sebi” ili ”iz inata”(kao kod mene). Počni da slažeš kolaž svojih zvjezdica i da ubrzo prisustvujemo promocije PRVE ZBIRKE (ne: zbirčice, jer ono što vrijedi zaslužuje pravo ime). Ja sam tu i držim te za riječ, jer tvoja prva knjiga nas zoveeeeeeeee.
Hvala ti za reci-ONO STO VREDI-,ponekad zaista sumnjam…
POD ŠIŠIROM tvojim sada nikog nema,
al’ mi slika reče: tu smrt jedna drijema
od onoga dana kada kuja-majka
osta bez svog psića jedinca, nejaka.
O, Bože, zašto li se vraćam ovom šimširu kada mi uskovitla emocije?!
Bice ovde i SIMSIR II vidim ja…..prelepo…..cast mi je da je taj osecaj u tebi i nije ostao u pesmi zarobljen….vc zivi i dalje u velikim osecajnim srcima….draga moja …