U meki žitni prah
dušu pesničku,
uroniše spretne ruke sudbine.
Okvasiše ga vodom i solju;
toplim suzama pesnika.
Gnječeno veštim prstima
testo narasta;
iznova buja grumen čiste patnje.
I dugo , dugo, zri njen plod.
U vatrenoj igri
mračnog ognjišta,
rumeni se grudva;
pesme teku iz krvavih mehura.
Agonija dugo, dugo traje.
Šta posta od žitnog praha?
Mirisni komad hleba.
Jedite,ovo je telo pesnikovo!
Gozba ljudoždera počinje…..
Uh, opasna pesma…
Agonija dugo duuugo traje…… DA!
Gozba ljudozdera pocinje…
Gde su ostali da nesto kazu!?
Sto ne saljes pesme na naslovnoj???
Ovde se dosta cita ali nisu svi registrovani i samim tim ne mogu da komentarisu!
Ljubim te za lep dan
Lepa:)
Bravo. IME,vrh,vrh,vrh
Hvala dragi moji..Vec se uplasih da smo se nacisto pogubili!
Drago mi je sto Vam se dopada…
Podseti me sad Aleksandre,na tvoj stih -pesme su bolni plikovi-….
Puno pozdravcica i stihica!!!!!
‘Ljubac ime!
vvvvvvvvvvvvvvvveeeeeeeeeeeeeeeeellllllllllllllllllllllllllliiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiikkkkkkkkkkkkkkkiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii
DIRNUTA SAM.
Hvala IME…
veeeeeeeeeeeeeeeelliiiiiiiikkkkiiiiiiiiiiiiiiiii i od mene!!
Sta se sprema za gozbu?
A.