Čudance moje,
oktobra ovog,
više no ijednog do sada,
nada se usidrila u čađ i smolu
dobujući…dolaziš…dolaziš…..
Cerekavo čudo moje,
jeseni ove,
kao nijedne do sada,
život se ugnezdio u rebra i misli
šapućući……goniš…goniš…
Čudovišna silo moja,
starosti ove,
poput nijedne do sada,
usudi se probudili iz kome i snega
grmeći……tu si….tu si…..
Nerecivo čudo moje,
pesništva ovog,
kao nijednog do sada,
golotinja se svila u juče i sutra
razdirući…….da te nije……da te nije……
Čudance moje,
pijanstva ovog,
više no ijednog do sada,
gladi su se usekle u tkiva i mleka
dobujući…….dolaziš….dolaziš……
(Прочитано: 84 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.289.375 пута)
Nerecivo čudo moje,
pesništva ovog,
kao nijednog do sada,
golotinja se svila u juče i sutra
razdirući…….da te nije……da te nije……
da te nije……da te nije……
… da te nije … da te nije. Ime, ime