POGUBNE BELEŠKE
Da smisao ove pesme
nema tebe kao činjenicu,
i mene kao sabirni centar
bilo bi to ravno pogubnoj belešci,
i praznini,
praznini u reči.
Sve moje košmarne noći
kao da su pozornica
a zbilja uloga je tvoja
Zavisno od scene preživljavam
dotični bol.
Nema te u suncu a ni mesecu!
Skrivena si u tami,
i sva moja jutra
zamiru brzinom svetlosti
..u smiraju čekam te naviknut
na epizode izgubljenih nada,
i moja duša je kinoteka
arhiviranih obeležja…
Uz sliku, bez reči
košmari su
neizbrisiva sećanja.
A G