…Sa svim čarima… Aca Gajević

sa svim čarima… SA SVIM ČARIMA Govoreći o njoj ,spoznajem koliko sebi značim, i sama misao vredi dovoljna da blistam,i zračim!!!   Želja mi da nosim je sa sobom gde god da sam,danima… umanjenu al’  celu sa svim čarima   Blisku….blizu srca   Nosio bih je vidljivu u mojim čulima skrivenu dok sluša mi svaku … Настави са читањем “…Sa svim čarima… Aca Gajević”

sa svim čarima…

SA SVIM ČARIMA

Govoreći o njoj ,spoznajem

koliko sebi značim,

i sama misao vredi

dovoljna da blistam,i zračim!!!

 

Želja mi da nosim je sa sobom

gde god da sam,danima…

umanjenu al’  celu

sa svim čarima

 

Blisku….blizu srca

 

Nosio bih je vidljivu

u mojim čulima skrivenu

dok sluša mi svaku reč stidljivu

 

Nosio bih je u reveru

da mi snagu kao leptiru, uliva…

Kad mi je život na granici strpljenja

blagom reči da me umiva

 

Voleo bih da je volim

i kad me gordosti njene lome

Kada me vredja dok ruku mi steže

a pogled poklanja ko zna kome

 

U moru reči ne izgovorenih

naučio bih i da ćutim

i kada se mojoj slabosti smeje

prećutao bih  da se ljutim

 

Pod mojom je kožom skrivena,

obučena da ne ozebe

Kao dugme za srce prišivena

i svoj sitan vez,veze…

 

Osećaj je čudan,i redak

u balansu svojih svetova,

prenosim zbilju u snove,

i opet iz početka do prvih petlova.

 

A G

Pisano u mirnoj aprilskoj noći…

02/03.04.2011

Pronadji me-Aca Gajević

pronadji me PRONAĐI ME   Pronađi me u zamišljenoj vrednosti, u dašku vetra po vrh svojih krovova… možda te ukrasi osmeh i veselost obasja ti dom   Pronađi me u pameti pročišćenog uma, u molitvi srca ispred izbezumljenih misli… možda ti prosvetlim zlokobne svate i čuješ pesmu svoje duše   Pronađi me u šupljini svog … Настави са читањем “Pronadji me-Aca Gajević”

pronadji me

PRONAĐI ME

 

Pronađi me

u zamišljenoj vrednosti,

u dašku vetra

po vrh svojih krovova…

možda te ukrasi osmeh

i veselost obasja ti dom

 

Pronađi me

u pameti pročišćenog uma,

u molitvi srca

ispred izbezumljenih misli…

možda ti prosvetlim

zlokobne svate

i čuješ pesmu svoje duše

 

Pronađi me

u šupljini svog zatrpanog prostora,

tunelu zaboravljenih želja…

pre nego li dodirneš oblak

i zakuneš se na vernost

Možda ti se učinim dalek

ako tvoja suza

ureže neizbrisiv trag

 

Tamo gde smo ostavili buđenja

u šapatu svilenih odaja,

gde ispratismo igru leptira

i užareno nebo iznad dve senke

odgledanih smiraja

Pronađi me u svom sećanju…

 

A G

SLUTNJA-Aca Gajević

Slutnja… SLUTNJA Citam ti jos ne napisano o vremenu budjavih korica, o praznom dobu gde sve je izbrisano a tvoje,i moje knjige nemaju lica   Citam ti o praznini reci gde stih sluzi kao baklja, i naslage praznoverja kao u reci izbacuju aveti iz samog pakla……   Plivamo s`njima u trku dok nebo se gubi … Настави са читањем “SLUTNJA-Aca Gajević”

Slutnja…

SLUTNJA

Citam ti jos ne napisano

o vremenu budjavih korica,

o praznom dobu gde sve je izbrisano

a tvoje,i moje knjige nemaju lica

 

Citam ti o praznini reci

gde stih sluzi kao baklja,

i naslage praznoverja kao u reci

izbacuju aveti iz samog pakla……

 

Plivamo s`njima u trku

dok nebo se gubi iz lepote rime,

I kriva putanja vodi ka vrhu

gde cami zapis samotne daljine

 

I mi smo zlodusi u nistavilu

daleko od zemlje, na tocku vremeplova

Obrisi nasih reci tonu u sivilu

gde guse se nekad`  pitka slova

 

Citam ti jos ne napisano

u slutnji izgubljene vrednosti

Vaserim obalama strmim,neometano

razgolicen u sedlu ….ka vecnosti.

A G

 

POGUBNE BELEŠKE Aca Gajević

…pogubne beleške… POGUBNE BELEŠKE   Da smisao ove pesme nema tebe kao činjenicu, i mene kao sabirni centar bilo bi to ravno pogubnoj belešci, i praznini, praznini u reči.   Sve moje košmarne noći kao da su pozornica a zbilja uloga je tvoja Zavisno od scene preživljavam dotični bol.   Nema te u suncu a … Настави са читањем “POGUBNE BELEŠKE Aca Gajević”

…pogubne beleške…

POGUBNE BELEŠKE

 

Da smisao ove pesme

nema tebe kao činjenicu,

i mene kao sabirni centar

bilo bi to ravno pogubnoj belešci,

i praznini,

praznini u reči.

 

Sve moje košmarne noći

kao da su pozornica

a zbilja uloga je tvoja

Zavisno od scene preživljavam

dotični bol.

 

Nema te u suncu a ni mesecu!

Skrivena si u tami,

i sva moja jutra

zamiru brzinom svetlosti

..u smiraju čekam te naviknut

na epizode izgubljenih nada,

i moja duša je kinoteka

arhiviranih obeležja…

Uz sliku, bez reči

košmari su

neizbrisiva sećanja.

 

A G

OTVORI SVETLOSTI-Aca Gajević

otvori svetlosti… OTVORI SVETLOSTI   Ulazim u jednu sobu i tu se ogledam eee…tu se ogledam Istočna strana zida oslikana je ikonama, nisu osveštane a ipak odišu sjajem   Severni zid otvor je svetlosti gde odvetri miris što se nikad, nikad ne vrati…   Vremenom sa lica voda spira rđu a ja se ne umivam, … Настави са читањем “OTVORI SVETLOSTI-Aca Gajević”

otvori svetlosti…

OTVORI SVETLOSTI

 

Ulazim u jednu sobu

i tu se ogledam

eee…tu se ogledam

Istočna strana zida

oslikana je ikonama,

nisu osveštane

a ipak odišu sjajem

 

Severni zid otvor je svetlosti

gde odvetri miris

što se nikad,

nikad ne vrati…

 

Vremenom sa lica voda spira rđu

a ja se ne umivam,

živim tako rđavo,

rđavo..

 

..ogledam se a ona me češlja,

ona me oblači,

i po njenom sve mi lepo stoji

.pa tako.obučen odlazim

da dušu joj tražim

i kažem joj kako je sve rđavo,

rđavo…

 

Godine ne brojim

uz njih se ogledam,

a one same govore,

govore kako to izgledam….

 

Aca Gajević

OVO DANAS – Aca Gajević

OVO DANAS… OVO DANAS U trenu trenutnog stanja uma Ne postoje reči,samo ćutnja Čekaš šta je to iza A ono samo slutnja   Nekad je suvišan uzdah Treptaj kao večnost težak Uzalud težnja u poklič tela Nemir radosti skoro je redak   Nauči se s’ vremenom tišina I čudno,živi se sa tim Rado bi sve … Настави са читањем “OVO DANAS – Aca Gajević”

OVO DANAS…

OVO DANAS

U trenu trenutnog stanja uma

Ne postoje reči,samo ćutnja

Čekaš šta je to iza

A ono samo slutnja

 

Nekad je suvišan uzdah

Treptaj kao večnost težak

Uzalud težnja u poklič tela

Nemir radosti skoro je redak

 

Nauči se s’ vremenom tišina

I čudno,živi se sa tim

Rado bi sve da menjaš

Sa sobom ili sa kim

 

Trun si sebi u oku

Kroz maglu sagledaš promaju

Ima u tebi sunčevih stopa

Staze te ove ne poznaju

 

Nije ovo ružan san

Budan si i s’ pravom buntovan

Ne čuju te samo osluškuju

Za sad’  im nisi otrovan

 

Poželiš da oblak si samo

I živiš dok kišu čekaš

Prospeš sve gordosti iz duše

I smiren zemlji se predaš

 

Poželiš da još si manji

Od ove svoje zbilje

A opet se o tebe spotiču

Iz dana u dan sve divlje

 

Besan si i surov živote

Grizeš se i gde te ljube

Spotičeš korake neshvaćen

Dok vrednosti same se gube

 

Nauči se s’ vremenom tišina

I čudno,živ si a život težak

U trenu trenutnog stanja uma

Sve dok dišeš ne sluti se završetak…

 

Aca Gajević

krik ranjenog orla… – Aca Gajević

krik ranjenog orla… KRIK RANJENOG ORLA   Samo da zaspim… ..hodaću stazom svetlosti U tajni meseca osetiću žubor ..devičanskih izvora Hodaću oblakom umilnih kiša ..tražeći munju što hrani .tvoju uzavrelu krv   Samo da zaspim… .bio bi mi svet pri ruci U očima lepota ..i tananost tvoje kože Bila bi mi kao duša u duši.. … Настави са читањем “krik ranjenog orla… – Aca Gajević”

krik ranjenog orla…

KRIK RANJENOG ORLA

 

Samo da zaspim…

..hodaću stazom svetlosti

U tajni meseca osetiću žubor

..devičanskih izvora

Hodaću oblakom umilnih kiša

..tražeći munju što hrani

.tvoju uzavrelu krv

 

Samo da zaspim…

.bio bi mi svet pri ruci

U očima lepota

..i tananost tvoje kože

Bila bi mi kao duša u duši..

.osmeh koji vedri ustajalu tišinu

 

Al‘  samo se tešim..

.kovitalac lomi osećanja,

i krik ranjenog orla

..drži me budnog

Al` samo se tešim

..da u san mi dođeš..

.i uspomenu iz senke oživiš

U toplini postelje

 

Bila bi to varka tvoje daljine.

 

(C) Aca Gajević

TAJNA – Aca Gajević

TAJNA… TAJNA Ne moram te osetiti celu, biti u tebi kao vulkan pred prasak… dovoljno je da sam ti tu kao neprestani dasak vetra koji te ježi Ne moram te zvati svojom uzburkanom strascu koja se u meni koreni, dovoljno je da ti se blažena u meni širis a da to ne znaš, i nećeš … Настави са читањем “TAJNA – Aca Gajević”

TAJNA…

TAJNA

Ne moram te osetiti

celu,

biti u tebi

kao vulkan pred prasak…

dovoljno je da sam ti tu

kao neprestani

dasak vetra

koji te ježi

Ne moram te zvati

svojom uzburkanom strascu

koja se u meni koreni,

dovoljno je da ti se blažena

u meni širis

a da to ne znaš,

i nećeš znati

Lepo je dok si mi život,

ako to kažem

tonem u ponor

gde uzalud sve su tajne…

Ne moram te tražiti

međ’  raznim biljem

kao travar što svet vida…

dovoljno je samo

očima mojim

sto živis duboko u njima.

 

(C) Aca Gajević


ZNAM LI TAJ OSEĆAJ – Aca Gajević

Znam li taj osećaj ZNAM LI TAJ OSECAJ Previse gordosti,ocaja i zala svuda oko nas, i u nama. Vazduh nas jezi, i neka cudesna slutnja Nebo poglede ledi, na usnama sutnja Jedino ljubav stidljivo siri krila ranjiva al’  jos ziva Cudni su to zvuci sto krv u galop dizu K’ o gladni vuci u coporu … Настави са читањем “ZNAM LI TAJ OSEĆAJ – Aca Gajević”

Znam li taj osećaj

ZNAM LI TAJ OSECAJ

Previse gordosti,ocaja

i zala

svuda oko nas,

i u nama.

Vazduh nas jezi, i neka

cudesna slutnja

Nebo poglede ledi,

na usnama sutnja

Jedino ljubav stidljivo

siri krila

ranjiva al’  jos ziva

Cudni su to zvuci

sto krv u galop dizu

K’ o gladni vuci u coporu

krajeve srca strizu…

Pa gde smo to  zaboravili

nase zbilje?

Odrekli se srca za rad

ciljeva,i visine!

Trovasmo dusu i razno bilje

da bi se zvali neko,

i nesto

bez obzira sa kim,

i cime….

Znam li taj osecaj

sopstvene koze

dok krojim sebi odelo?

Tudje mi sladje!

Drugi me loze!

Zar trebam podici celo?

Lutke su oko mene

sve same svetice

pa Boze….rode se

tako cedne,

kad porastu,rugaju

u lice

kao latice medne

Sluti li neko…..

da gledamo u prazninu

dok svijamo zivota utiske

Upijamo svet oko sebe

a on nema svoju daljinu

samo otiske…

Ja se prepoznah  tako mali,

a ti……?

Mislis da znas me….

da znam te?

A G